Ljeto
Hvala ti Bože, hvala na lucidnim snovima, mojoj utopiji u glavi.
Vidim sve, živim ponovo, dišem punim plućima,
nemam tamne misli, nemam straha, nemam upitnike u glavi.
Proživio sam ljeto, koje mrzim više od svega, sa osmjehom.
Mogu li reći da je ipak prekrasno, sada kada je utopija?
Sada kada maknem sve nebitno, gdje ti si najvažnija.
- Kada maknem
tadašnje demone iz mojeg lika,
kada gledam sve iz trećeg lica
Kada ostane samo događaj;
crta sreće na licu, glas veselja i dodir ljubavi?
- Lakše je kada me nema
Jer inače borim se sam sa sobom, umjesto da posvetim se nama
Konkurencija sam samome sebi u niskim i bolnim udarcima
Trgam slojeve svojeg uspona, a moja propast postaje avantura
- Pod mi grli tijelo
Dok nikotin i alkohol u simfoniji nude alternativu mekog dodira.
Odmaram glavu na imaginarnoj travi,
Ne tonem u san, ali sanjam u javi,
Mozak mi umoran od nesanice,
Nos iritiran od stote maramice,
A ja evo sjedim ispred tvog mauzoleja
I tvoj lik je opet protagonist mojeg eseja.
U par trena napišem tisuću i sto riječi,
Tebi u čast jer onda nisam znao što ti reći.
