seen from Saudi Arabia

seen from Argentina
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from China
seen from Cambodia

seen from Indonesia
seen from United States
seen from China
seen from Poland

seen from Malaysia
seen from Yemen
seen from China
seen from United States

seen from United States
seen from Brazil

seen from United States

seen from United States
Easy chair by Lena Larsson for Nesto, Sweden 1960s
Ubijas me rijecima ne vikom,
vec sapatom koji zna gdje boli.
Svaka tvoja recenica, tiha i cista,
ostavlja trag, ali srce te jos voli.
Ne lomis me naglo, ne krvari glas,
ali ton ti je noz bez ostrice.
Nista ne kazes sto zvuci kao kraj,
ali svaka rijec gasi po jednu iskrice.
Pa ipak… ne odlazim.
Jos stojim tu, medju poluistinom i snom.
Jer ono sto imamo nije umrlo,
samo luta, izgubljeno u tvom tonu.
Znam , umorna si, ja sam umorna.
Al’ pogledaj , ispod tih rana,
jos kuca nesto kad mi pridjes,
jos treperi kad izgovoris „jutro“ bez plana.
Ubijas me rijecima, i znas to,
ali valjda vjerujes da cu izdrzati.
Jer kad ljubav stvarno nestane
ni rijeci vise ne znaju ranjavati.
Jos mozes da me dotaknes glasom,
jos vjerujem kad kazes moje ime.
Jos smo mi makar krhko, tiho
u ovim recenicama koje zive izmedju zime i zime.
U 3 sata ujutro
Oči mi umorno gledaju naše riječi
Poruke koje se trudimo pisati
Sve dok život naše tijelo ne ukoči.
Što preostaje nego se nadati,
Jer Bože tako prekrasno stoje zajedno
Tvoje i moje ime, kombinacija atipična
Iako oboje znamo da je možda pogrešno
Što se pronalazimo u zagrljaju ugodnom.
Zašto ljubav mora biti anarhija,
Zašto nemam pravo reći da si moja?
Mrzim ovaj svijet (ljubavne) nelogičnosti
Vezanja za jeftine ljudske ličnosti
Koje klize iz ruku kao kapljice kiše
Misleći da je nestajanjem prekinuti lakše.
Uzalud promišljamo i čekamo neočekivano
Kada nam je očito sudbina odabrana.
January, 1993