Uspavana Ljepotica
Spavaj,
Zaboravi na trnje,
Vec predugo se zavlaci do kosti,
Na krajevima ruze cvijetaju,
Galebovi slijetaju,
More ljubi zvijezdanu stazu,
Obecanu.
Slusam,
Ukroti svoj um,
Vec spreman da skace u duboki mulj,
Kao i slijepo na udicu,
Svaki drugi put,
Udarcu se izmice a stalno place,
Neprimjetno uz sum.
Spavaj,
Samo,
Znaces kada nestane,
Nestace i podmuklo grebanje,
Niz tablu,
Dani crvenom kredom praceni,
Izmjenom redara neobazrivo izbrisani.
Slusam,
Vec sada znam sta,
Vec toliko puta je ponovila,
Svijetlost o kojoj sanja,
Ne umije da prodje kroz vrata,
Pa je nijemo moli samo,
Da se zadrzi kod praga.
Spavaj.
Macem na strazu protiv trnja,
Stani!
Cini se kao da je s neba,
Cini se kao da je sjenka,
Cini se da je kao vatra koja sijeva,
Utisnuti bijes prosijava.
Pa kada konacno oci otvori,
A ja se prenuh u pomisli,
Kako je taj zivot polako na izmaku,
A ona se tek lagano budi.