nemirni sanjar

katkad nesto i zapisem

[nemirnisanjar]

Talasi

Srusicu kamena vrata, Od zidova napraviti most, Da ne propadnemo, Dok sjedimo u razgovoru, Danju ceznemo, Iscekujuci noc.

Okretacu kormilo svijeta, Krugovima utonuti u horizont, Prizivajuci sirene, Kako bi tebe prizvali, Utopili strah, U ambis.

Trcacu hodnicima sna, Da pronadjem tu tajnu knjigu, Cvijetajuci na visini spava, S najvise police svaka predstava igra, A ti se jos krijes, Iza zavjesa tiho.

[nemirnisanjar]

Carolija

Pricaj mi pricu o dalekim zemljama, Tihim nocima - neobuzdanim poljupcima,  Pricaj mi o svojim snovima,  Naslikaj mi svaki cvijet i slovo,  Zelim da volim citav svijet sa tobom.

Gledam svoj odraz u tvojim suzama, Skupljajuci ih pod stakleno zvono, Pa i kada zadje sunce,  Svijetlost se siri,  Mir u tvojim ocima zivotom cu da stitim. 

[nemirnisanjar]

Djevojcica sa Slike

Stvarna je djevojcica, Na slici, S pletenom majicom, Plisiranom suknjicom, Bijelom masnicom ukrocena, Kosica plava, No ipak koji uvijutak stranja, Ona je u igri, Ni za foto aparat ne mari, Stojeci na pokosenoj ljetnoj travi, S lutkom, Koju pomno prati, Za rucicu drzi, Dok se njezno smijesi, Krijuci pogled od sunca, U cistim dokoljenicama, Crno-bijelim cipelicama, Na crno bijelom filmu, Ostavlja tracak zivota, Blistajuci, Kao nestvarna.

[nemirnisanjar]

Krug

Zivot je, Kao dijete pred teglom keksa, Koju ne zna otvoriti, Ali mora, Pa je srusi, Raspe, Rukama s poda jede, Pred rucak, I bude mu muka, A opet isto ucini sutra.

[nemirnisanjar]

Vilenjak

Uskoro saznajem kuda vodi ovaj put, Kako koju rijeku da preskocim, Mozda ih i preletim, U sitne sate, Stacu zivotu na kraj, Uveliko vuce, Lijevo pa desno, pa opet, Opet pogresno skrene.

Jednom, samo, Davno, Divna bijese noc, Ali je duhovi izudarase, Pa sada po stanu plesem, Tjerajuci tvrdoglavi san.

Uskoro saznajem gdje je nestao razum, Ne pita me niko, Kako li je sve zelje ispustiti, Baciti se na gole sine, Gubiti, Kljuceve i ljude, Pa nemati s kim ni kamo, Pobjeci.

Jednom, samo, Davno, Napisah pjesmu sretnu, Ali ne sjecam se stihova, Jos manje srece, Na papir vise ne zeli da slijece.

[nemirnisanjar]

Klackalica

I dalje se premotava snimak, Zamotava unakrsno redove drveca, U dubokoj sumi zaraslog dvorista, Jos se drzi ljuljaska koju si nakrivo objesio, A ja je redovno posjecujem, Kao da sam imuna na pad.

Ne zaboravi da me zaboravis, Poznajes me manje nego sebe, A ni sama se dovoljno ne poznajem, Pa da se okrenem i krenem, Skrenem i zapnem za korpu srece, Nekako me nece.

Hodah ulicom, pred skripanje guma, Srce mi preskoci, Zamalo ne iskoci, I od tada ne umijem da spavam, Ni da ne spavam, A svijest i dalje prespavam.  

[nemirnisanjar]

Gaziste

Koliko puta ces ponoviti kraj? Koliko lazi na tanjir postaviti? Kojom brzinom s glavne trase skrenuti? Na gazistu me pretvoris u prah, U zaostalom vjetru cekam, Neizbjezni krah.

Koliko puta ces slomivsi veze okriviti mene? Koliko prijetnji provuci ispod koze? Kojom cijenom za zivot se zadovoljiti? Napisi mi na papir sada, Prodor glasova isparava, Pred redom olovnih zidova.

Koliko puta ces presjeci dah? Koliko otkucaja zalediti? Kojim vratima u sred noci razbuditi strah? Smiluj se, Ako se smilovati znas, Jedina mi je preostala nada za spas.

[nemirnisanjar]

Jadnici

Jedan korak naprijed, Vise njih unazad, Vuku u ponor sve veci sto jaci trud, Nada izmice u siromastvu, A i kad je ima, srece nema, Slusaj sta ti kazem!

Vrijeme je novac, Kod jadnika ga nema, Ne isplati se pomoci kome najvise treba, A gladnima “nedostaje strpljenje”, “Dragocijeno je tudje vrijeme!” Ogorceno vicu dobronamjerni, Okrenuvsi ledja, Kako bi ih nasiroko klevetali, Znajuci da kazna ne slijedi.

I dok se gospoda preracuna, Nabacivsi staklaste osmjehe, U zelji da sebe nakite, Pokidase preostalo korijenje, A jadnici u cekanju, Iz ocaja se na zadnji korak natjerase, Pa padose u mrak jos udaljeniji od spasonosne slamke.

[nemirnisanjar]

Ulazna Vrata

Da se upoznamo, Ne stoji mi sve na mjestu, Nemam omiljenu pjesmu, Niti samo jedan interes, Kao i misli, Navaljuju u talasima, Glavom u vrtlog cu da skocim, Kazu, Hoce se od toga raspasti.

Da se upoznamo, Polako, Iza ugla mozda sretnem sebe, Ne bih da se budim, Odrastem, Ostalo mi je na tanjiru jos torte.

Hocu reci, Ne poznajemo se, Ali kao da se znamo, Iz proslog zivota, Ili od juce, Imena slabo pamtim, Lica gotovo nikako.

Da se upoznamo, Ako nismo vec, Na udicu savrsenstva se pecam, Drhteci ga na peronu cekam, Ne smijem upitati, Kojim autobusom stize, Ni kakve uspjehe svaki putnik nize.

Na trepavicama mi plese poslijedni stih, Jaci je od drijema, Od lukave noci, Pobjegne mi dok ga spustim, Ispunim papir snovima, Za njih mi san nikad nije bio potreban.

Da se upoznamo, Uporedimo maske, Ostavimo haljine i odjela, Pred ogledalom, Vidi ono sve, Sve nas.

[nemirnisanjar]

Zmijanje

Ima jedan kraj, Napusteniji od napustenog, Uzdignut i ponosan, Bas kao njegovi plodovi, Ne da se biti zaboravljen.

Sta bi bilo da se okrenem, Ujednacenoj zelenoj travi, Izadjem iz auta i pozdravim ljude, Vijugavi bijeli put zamjenim za brda, I vjetar nepoznatog pravca pratim, Jos kao dijete me je prizivao, Da istrazim svaki grmcic, Manje je vukova tu nego medju zgradama, Sada to znam.

Zuri, ali se pazi, Celjusti kobnih duhova, Koji do puta love, Pa i natopljena livada, Ni ovce na kraju ne hrani, Jer niti ih trebaju skamenjena tijela, Ni zaposjednute pijace, A cuvara vise nema a da ih strah ne obavija, Od otvorenog neba i zvijezda.

Napusteniji od napustenog, Takav je taj kraj, A ipak jos dise, Zivot baca na zemlju, Oblake dodiruje, Dok rasirenih ruku grlim slike, Neuslikane.

[nemirnisanjar]

Uspavana Ljepotica

Spavaj,

Zaboravi na trnje,

Vec predugo se zavlaci do kosti, 

Na krajevima ruze cvijetaju, 

Galebovi slijetaju, 

More ljubi zvijezdanu stazu, 

Obecanu. 

Slusam, 

Ukroti svoj um,

Vec spreman da skace u duboki mulj, 

Kao i slijepo na udicu, 

Svaki drugi put, 

Udarcu se izmice a stalno place,

Neprimjetno uz sum. 

Spavaj,

Samo,

Znaces kada nestane,

Nestace i podmuklo grebanje, 

Niz tablu,

Dani crvenom kredom praceni, 

Izmjenom redara neobazrivo izbrisani. 

Slusam, 

Vec sada znam sta, 

Vec toliko puta je ponovila,

Svijetlost o kojoj sanja,

Ne umije da prodje kroz vrata, 

Pa je nijemo moli samo,

Da se zadrzi kod praga. 

Spavaj.

Macem na strazu protiv trnja,

Stani!

Cini se kao da je s neba, 

Cini se kao da je sjenka, 

Cini se da je kao vatra koja sijeva,

Utisnuti bijes prosijava. 

Pa kada konacno oci otvori, 

A ja se prenuh u pomisli, 

Kako je taj zivot polako na izmaku,

A ona se tek lagano budi. 

[nemirnisanjar]

Zivoti

Duboko sam udahnula lisce, I toga se poslijednjeg sjecam, Mislim da je bilo nedaleko od racvanja, Odmah iza oznake, “Pazi Mine”.

Cini se kao san, Letim dok lezim, Lutam po zemlji.

Zasto skrenuh? Zbog cega tako crvsto drzah prste u usima? Pa i kad ih nije bilo, Od pritiska je neprobojno zvonilo.

Isla sam kupiti cvijece, Da, sjecam se sada, Tokom razgovora s divljinom zapeh, Pa sam zato i pala,  Ostala nepomicna. 

Duboko sam udahnula lisce,  U rukama mi pregrst cvijeca,  I to je bio poslijednji zagrljaj,  Izmedju jave i mene. 

[nemirnisanjar]

Ponoc

Bilo bi lijepo, Povuci vrijeme za rukav, Skrenuti desno ovoga puta, Ravno djevojcici pokraj mora. 

Bijegom od sunca zapadoh u mrak, Gdje i korak podrhtava,  Gdje zlo izgubljeno vreba, Pred izlazom vrata zakljucava.

Kako bi bilo, Ruzicastom stazom trcati,  Ledjima proslost otpisati, Baciti se negdje naprijed, Bilo gdje?

Bilo bi lijepo, Spavati do preokreta, Zadrzati nadu, Da ce neko jutro vratiti nepovratno.

[nemirnisanjar]

Dnevnik

U ladici ispod stola, Nedaleko of kreveta, Tik kod otvorenog prozora, Lezi tajna sveska, Nadahnuta zivotom,  A od zivota daleko, Kupi po koju suzu ne bi li osjetila, Ne bi li udahnula,  Ne bi, Ne,  Cak i da joj dusu predam,  Srce iscupam,  Polozim um u njene ruke,  Preslikam vidokrug,  Nistavilo sna,  Sumrak dana,  Slabost razuma,  Ne bi to znala,  Ne bi,  Ne,  Ni stihiju zivota,  Ni cijenu samoce, Ni za ljubav,  Ni za bolest,  Narocito onu bez lijeka,  A kada razmislim bolje,  Ni za zivot ga nema. 

[nemirnisanjar]

Vrtlog

Tiho je sada,  Svijecice na torti su zadrzale moje zelje,  Pretvorile ih u dim,  Rastvorile ih u suze,  I sve je tise nakon svake zurke. 

Ne traze me jos, Ili su odbacili baklje, Ili se boje vatre,  Ili misle, ako ista misle,  Izvor ce vremenom opustositi,  Sjecanja raspustiti.

I bas kada pomislih “Znam”,  Tada novi korov izniknu,  Cupam ga, cupam,  Iz vrta iza kuce,  Ispod jastuka je pustilo korijenje,  Kao zice oko kostiju omotane. 

Tiho je sada, Ali moje cvijece jos place, Uvija se krijuci od sunca,  Jer ne zeli vise tu da raste. 

[nemirnisanjar]

Nedavno

Prosla sam ulicom pokraj zeljezne kapije, Jednom, sto i jednom, Istom ulicom kojom si ti davno setala, Mramornim stepenicama, Odjekujucim hodnicima, Obavijena uspavanim pogledima koji nekada slikase tvoj svijet.

Stajala sam mirno na cosku prekoputa, Udisuci zrak i zvukove zime, Pretapajuci tudje rijeci u korake, Polako, kao sto zamisljah i tvoje price.

Velike zgrade meni izgledase male, Trgovi cvijeca skrivase slatke tajne, Stiteci carobno prisjecanje.

Pasazom pa kaldrmom se provukoh krisom, Uz zamisljeni ritam tvojih drvenih potpetica, Kroz tunele, parkove i Kamenita Vrata, Od muzeja, stare crkve do katedrale, Oci kao nebo najvecih visina, Izgubise se izmedju Kaptola i Grica.

[nemirnisanjar]

Nemarni Ljudi

Neces da znas, Jednom rijecju me srusis, Ledjima krivicu na mene srucis, Mada stojimo u svijetu koji se mjenja, Ipak stojimo, sami, mimo njega.