Zagreb, IWD 2026 photo by @zagrebist

seen from United States

seen from Malaysia
seen from South Korea
seen from France
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from United States
seen from Australia
seen from United States
seen from Russia
seen from United States

seen from United States

seen from Singapore

seen from United States

seen from New Zealand

seen from United States
seen from Netherlands
Zagreb, IWD 2026 photo by @zagrebist
happy 8th of march
today is the 8th of march, international women's day
today is 116 years since the female garment workers protested against working conditions
today is 115 years since the Socialist party of America spearheaded the first national women's day
today is 114 years since Clara Zetkin's efforts were successful and women's day turned international with the help of European socialist parties
today is 111 years since the march 8th 1913 protest in Russia, where women protested against the looming possibility of a world war
today is 107 years since the start of the February (Gregorian and Julian calendar difference) revolution in Russia, which was mainly formed from breadline protestors, those being mainly women
today is only 49 years since the U.N. recognized International women's day (for reference "smoke on the water" by deep purple is 52 years old)
happy International women's day, here's to the many more that will come and the many steps we will take towards true gender equality
sretan i srećan 8. mart žene! ❤️🔥
Žena
štandovi puni cvijeća, ruža i raznobojnih buketa
krasili su apsolutno svaki ćošak ulice
i svaki čovjek je bar zastao i pogledao
vjerovatno se divio ljepoti što
ugleda svjetlost dana samo kada je Osmi mart
zar ne bi štandovi trebali stajati tu svaki dan
zar Osmi mart nije svaki dan
i zar se žena ne poštuje svaki dan
jesu li ljudi svjesni vrijednosti žene
znaju li da je ženski mozak
u isto vrijeme i strašno i savršeno mjesto
i znaju li da se u svakom ženskom mozgu
krije poneka (ne)zaboravljena ljubav
i znaju li da je žensko srce presnažno
i da žena trpi i više nego što treba
i znaju li da su grudi žene
pogodne za svačije rane i bolove
da svaka žena raširenih ruku čeka nekoga
da primi u svoj zagrljaj
i da se nečija glava spusti na njene grudi
i osjeća toplinu iznutra
i znaju li da je ženski stomak
utočište za malo stvorenje
pa zar nije to predivno
žena ima mogućnost da u sebi
drži dio nje i dio nekoga koga voli
a znaju li da su ženske ruke
željne milovati nečiju kosu
i uhvatiti nečije rumene obraze
i obrisati nečije suze
i svezati dječije pertle
a tek, znaju li o ženskim nogama
koje puteve su prešli da dođu
do voljene osobe
i koliko su razigranih plesova odigrale
i koliko su štikli probale
zamišljajući se u bijeloj vjenčanici
i u koliko su zagrljaja potrčale..
žena se voli svaki dan
i ženi se kupuje cvijeće svaki dan.
svim ženama, majkama, djevojkama, sestrama, bakama, učiteljicama, doktoricama, sanjaricama i maštalicama ♡
Zagreb, March 8, 2022
Neophodna je ženska solidarnost i ljudskost
Da sam mogla bolje sročiti poruku koju želim prenijeti ljudima na Dan žena, sročila bih ju, ali ovaj put to je vrlo konstruktivno učinila novosadska novinarka Erzika Pap Reljin koju poštujem kao ženu i kolegicu u čiju sam se radnu etiku imala priliku nekoliko puta uvjeriti. Njezin nedavni Facebook status prenosim u cijelosti, prilagođen na hrvatski jezik: Dan žena, odnosno 8. ožujak obilježava se kao sjećanje na požar u tekstilnoj tvornici u New Yorku 1911. godine u kojem je poginulo više od 140 žena. Praznik je ustanovljen na prijedlog njemačke političarke Clare Zetkin. Zapadni svijet je Dan žena uglavnom prestao obilježavati 30-ih godina 20. stoljeća, dijelom i zato što su ga povezivali s komunizmom. Međutim, feministkinje su ga revitalizirale 60-ih godina 20. stoljeća. Za Međunarodnu godinu žena proglašena je 1975. godina. Tada su Ujedinjeni narodi počeli formalno obilježavati Međunarodni dan žena. U sjećanju mi je ostala i vijest da je na web stranici Stormfronta Srbija o Osmom ožujku pisalo da „u našem srpskom običajnom kalendaru datum 8. mart nije nikakav bitan dan, osim što pada uoči praznika „Obretenja“ ili „Vratoloma“ koji uvijek pada 9. ožujka. U običajnom životu Srba, tijekom kalendarske godine, ima dosta dana koji se slave kao ženski praznici – posvećeni su i majčinstvu – Materice, Babinje, zatim u slavu plodnosti i udanih zrelih žena. Današnji 8. ožujak je licemjeran navodni praznik, samo jedan dan od 365 drugih, praznik koji je u vezi s komunističkom ideologijom, a ne istinski praznik žena“. U sjećanju mi je ostala i rečenica čuvene AFŽ aktivistkinje Ide Sabo da joj je za vrijeme rata bilo lakše biti u šumi s puškom u ruci, nego poslije rata raditi na mijenjanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti. Nekad je Međunarodni dan žena kod nas bio dan potrošačke groznice, svečanih akademija, karanfila i poganskog obožavanja majki, učiteljica, kolegica. U vremenu tranzicije to je „praznik" za objelodanjivanje izvještaja u kojima se primjećuje, prije svega, da je proces kojim žene počinju sudjelovati u, na primjer, parlamentarnom životu, vođenju poduzeća, medija i u akademskom svijetu – spor. Ali, tko će i kako, u državi u kojoj se rijetko koji zakon pravedno primjenjuje, natjerati poslodavce da prestanu s diskriminacijom i koja će žena, suočena s besparicom, prijaviti poslodavca koji joj komentira izgled ili je pita o osobnim planovima? Ne kažem da su svečane akademije na kojima su dijeljeni karanfili sa zadatkom da prežive taj dan i pripite kolege koje su slavile - ono što nam nedostaje, ali Google je prije nekoliko godina podsjetio na Dragu Ljočić koja je bila prva žena liječnica u Srbiji. Medicinu je studirala u Zurichu, kao jedna od rijetkih studentica medicine u to vrijeme. Nije bila samo prva liječnica u Srbiji, bila i je i prva žena s "titulom" časnice te prva koja je, nakon udaje, zadržala svoje prezime. Teško se zaposlila u državnoj službi. Nije imala pravo na jednaku plaću niti penziju. Javno se zalagala za stjecanje ženskih prava i do kraja života ostala vjerna mladenačkim idejama o socijalnoj jednakosti. Danas često čujemo žene, neovisno o njihovim godinama, koje tvrde da im Dan žena ništa ne znači jer nema ženske solidarnosti i da je feminizam nepotreban. Mislim da nije u redu zaboraviti žene koje su izgradile ono što imamo danas. Kada pišem i spominjem žensku solidarnost, navest ću i osobni primjer. Dok sam bila u bolnici, a i poslije dok sam se oporavljala, kuhala nam je bivša supruga mog muža Siniše. Ta gesta mogla bi poslužiti kao primjer da se određene predrasude mogu nadići - prije svega ljudskošću. I to je ono što nam je neophodno ne samo 8. ožujka. Eržika Pap Reljin