#pellaprat

[feel-good-kuharica-blog]

Pellapratovi svinjski kotleti na normandski

Pellapratova kuharica jedna mi je od najvažnijih knjiga s receptima. Još kao dijete redovito sam listala tu knjižurinu, debljine nekih 10 centimetara, naravno, više koncentirana na čudesne slike hrane prezentirane poput umjetničkih djela, nego na sitnim slovima ispisane recepte.

Mogla sam buljiti u te slike satima. Poslije bih danima osjećala neku potrebu da nešto fino pojedem, ali ne bih mogla definirati što točno. :)

Nešto kasnije, kao srednjoškolka pokušala sam kuhati po tim receptima, ali nije išlo. Ta kulinarsko znanje tada mi je bilo na razini bakine kuhinje.

Dan-danas uživam u tim slikama, ali sad ipak imam mrvicu više iskustva, pa mi više ne pada na pamet od putra izraditi posudicu ukrašenu skulpturama konja, a unutar nje složiti glazirana pureća prsa. :)

U međuvremenu sam bila pročitala i da je taj francuski kulinarski majstor, osnivač Cordon Bleu škole, prvo učio slastičarski posao, a potom se bacio na kulinarstvo – otuda valjda i savršena izrada skulpturica konja.

U svakom slučaju, u toj kuharici s više od 700-tinjak stranica ponekad mi se čini da je ravno čudu pronaći recept za jelo za koje ti ne trebaju posebne pripreme ili namirnice čije nazive prvo moraš uguglati da naučiš što su.  Do danas još, eto, nisam uspjela prokljuviti što su to primjerice gomoljike?!..

Ipak… na 383. stranici te srcu mi prirasle kuharice, sasvim pri dnu, postoji jedan fini recept - “Svinjski kotleti na normandijski način”. Baš jutros sam po njemu stigla skuhati ručak za svega pola sata.

Na rastopljenom maslacu dobro se ispeku svinjski kotleti, posole i odlože na tanjur. U preostali umak umiješa se vrhnje za kuhanje te kad zakuha, podlije sokom od jednog limuna.

Jednostavno je, a kad kušate, umak je baš profinjenog francuskog okusa. :)

Potrebno:

4 svinjska kotleta 50 gr maslaca 1 limun 3 dcl vrhnja za kuhanje sol

Bon apettit!

[feel-good-kuharica-blog]

Savojska juha

Jesu li juhe pomalo zanemarene u našim svakodnevnim menijima? 

Ili možda dok smo mlađi volimo konkretniju hranu, a tek kasnije zavolimo “jesti sa žlicom”?

Kako god bilo, do prije nekoliko godina juha mi je bila predjelo do kojeg nisam puno držala, mogla sam umjesto nje popiti i čašu vode. 

A onda mi je počela pasati juha od teletine. Baš uživam u svakom srku kad je jedem. S vremenom sam počela cijeniti i guste juhe od povrća, pogotovo u jesen i zimu.

Prije nekog vremena pričala sam s frendicom koja živi u Vojvodini o tome kako mi je najbolja juha od teletine, a ona onako nonšalantno uzvrati “a da, vi u Zagrebu volite govedsku i pileću juhu. Mi jedemo i druge”. Pitam je koje, a ona odvrati od biserke, od fazana, od kopuna...

Dala mi je za razmišljati. Prelistala sam po internetu kuharice starih majstora i otškrinula vrata posve novog svijeta - carstva juha. Guste, bistre, smeđe, mesne, povrtne, s raviolima, grizom, ječmom.. Napravila sam čak i Francatelijevu a la kraljica Viktorija. 

Juhe su mi sada zvijezde menija. Neprestano sam sam u potrazi za novim okusima. Ove subote napravila sam Savojsku od omiljenog mi Pellaprata.  

Potrebno:

200 gr slanine pola celera jedna bijela repa 2 krumpira jedan poriluk jedna glavica luka dva dcl kipućeg mlijeka 50 gr maslaca sol

Priprema:

Slanina se nareže na kockice i dobro poprži u posudi. Potom se doda sitno nasjeckani luk i popriluk. Kad se prodinstaju, u posudu se dodaju na kockice narezana repa i celer, sve se podlije s 1,5 litre vode, posoli i ostavi kuhati 20 minuta. Potom se doda na kockice narezan krumpir i sve kuha još pola sata. Na kraju se ulije u juhu kipuće mlijeko i pridoda maslac.

Juha se može poslužiti s krutonima posipanim parmezanom.