Jednom je srce zadrhtalno, onda kad su nam se pogledi sreli prije svega. I dan danas zadrhti na sam spomen tvoga imena, na samu pomisao tebe. I dan danas se sjećam koliko jako si me grlio i koliko nježno ljubio. Sjećam se kako si upijao svaki dio moga tijela pogledima, i sve moje riječi pamtio. Sjećam se kako si me gledao, i tim pogledom upisao da sam samo tvoja. Sjećam se kako si mi pričao, kao da si planirao sve sa mom. I sve si mi to tako naglo uskratio. Ostala sam ogoljena, ostala sam bez ičega. Sve što mi je prije tebe donosilo bilo kakvu radost u život, više ni ne postoji. Pored tebe sve je ravno nuli. Mili trebao si mi reći. Trebala sam i sama znati, ali jebiga, nisam. Trebao si me pripremiti, nekako, nečim mi dati da naslutim. A ti nisi nikad ništa, ni mali znak. Ni trenutak tuge dok si bio sa mnom. I sad, poslije toliko vrmena, sjetim te se, nasmijem se za sve što je bilo. Nazdravim i popijem u naše ime. Ipak smo mi bili neko i nešto. U mojim očima. Nazdravim i za tvoje buduće ljubavi i molim Boga da u jednoj nađeš ono što tražiš i da te ta ista voli kao ja. Ako je i moguće više od mene, nek te voli. Jer tebi mili, samo tebi, bez obzira koliko boli si mi nanio i ostavio u mom životu, samo tebi želim sve najbolje. Samo za tebe se molim Bogu, samo za tebe dišem i nadam se da si tamo negdje sretan.
