Nešto cu ti reći, usnuli dječače.
Uvijek su tužne ljubavne priče bile ljepše od onih sretnih.
Sreća je čudan koncept, najčešće izmišljen, i uvijek se za njom mnogo mora trčati niz padine snova. Lakše ih je napisati, koji višak san i višak zagrljaj, koje zrno klišea, začin za nemaštovitost i eto te- hepiending. Tuga ti je konstantna, i jača emocija od sreće. Ne mora to biti ona prava, tužna tuga, gdje plačeš i vrištiš u grčevitom bolu dok ti srce staje i otima se a dah ne možeš ni da uzmeš. To je ona melodična tuga, blaga k'o jesen, ona nostalgija za nečim što nije ni bilo, ona ljepota u čudnom miru. To je duboka emocija, ta tuga, i mnogo lijepa. I uvijek su i tužne ljubavne price unikatne jer- sreća je sreća, ima samo jedan oblik, a tuga je bezbroj. Sve ja to k'o pisac neki navodni tebi zborim, al' eto ipak da te zamolim- nek mi budemo sretna ljubavna priča. Podnijet ću ja udarac na spisateljski ponos sa još jednim klišeom o poljupcima, ružama, zalascima sunca, crvenim koncem, mjesecom i bajkom o Ljepotici i Zvijeri. Sve ću podnijeti, ali da ti i ja budemo još jedna tužna priča u moru mojih napisanih- to nemoj. Moli te tvoj pisac.
@odbjeglopero