Proljeće - Providnost
Providnost
doniješe ih u pogrešno gnijezdo
ostaviše da uče iz njega poletjeti
uhraniše staklom svete obitelji
pjevaše zviždukom krive krivnje
pogađaše pravu nasumičnu notu
cvrkutaše dok ih nadlijetahu orlovi
ubodoše granjem mala meka prsa
gledaše prema dubokom dolje
provjeriše da li ih netko gleda
ostadoše visjeti na vrhu stabla
vinuše se u sjene orlovih krila
zazujaše zvukovi koje su učili
trebaše još samo sami letjeti
rekoše hvala Providnosti
vratiše se visoko u nebo
vidjevši gdje je gnijezdo










