Da prve ljubavi ne bole, verovatno nijedna knjiga ne bi bila napisana niti bi ijedna najčistija suza djevojčice na pragu odrastanja, bila isplakana
seen from United States
seen from China
seen from Japan

seen from Malaysia
seen from China
seen from Russia

seen from Colombia
seen from Germany

seen from Malaysia
seen from China

seen from United States
seen from Germany

seen from United States
seen from United Kingdom
seen from United Kingdom

seen from Germany

seen from United Kingdom

seen from United States

seen from Malaysia

seen from United Kingdom
Da prve ljubavi ne bole, verovatno nijedna knjiga ne bi bila napisana niti bi ijedna najčistija suza djevojčice na pragu odrastanja, bila isplakana
"Forever" 🫀💔
" A zašto mi nikada ne pričaš o tati?", upitao me sićušnim glasom, dok smo ležali u mom krevetu, tik pred spavanje.
" Nikad mi nisi rekao da želiš da čuješ o tati. Želiš li?"
Klimnuo je glavicom, a ja sam prešla rukom preko njegove čupave crne kose i nasmiješila se.
" Tvoj je tata jako poseban čovjek."
"Kao Batman?", upitao je uzbuđeno.
"Da, baš kao Batman. Tvoj tata je pravi superheroj. Malo je svojeglav, baš kao ti, ali je i nježan. I voli da se zeza, i voli da izaziva."
" Još!", mali gospodin je zahtjevao.
"Tvoj tata.", zastala sam na sekund da samo razmislim koliko stran taj naziv zvuči, a koliko mi je blizak srcu.
"Tvoj tata kada nekog voli, voli ga više nego sebe. I spreman je da ide na kraj svijeta za njega."
"Mama, da li tata mene voli?", upitao je sramežljivim glasićem, koji me je tjerao da proklinjem sebe do beskraja.
"Naravno da te tata voli, mali majmunčiću. To je smiješno pitanje."
Bila sam zahvalna što nije pitao više, jer je sljedeće pitanje bilo zagarantovano.
Gdje je tata?
Sjedim tako u baru, s pićem u ruci i momkom kom se ne sjećam imena, koji vuče svoje prljave ruke po meni, i nešto priča i priča, a ja ga ne razumijem. I onda se zamislim i sjetim, kako je nekad u mojoj ruci umjesto tog pića bila topla čokolada, i nije bio mrak, a ja nisam bila u zadimljenom baru, već negdje u nekom kafiću gdje puštaju Merlina i Parni Valjak. I tu si bio ti, onako nasmijan i veseo, tvoje ruke nisu bile prljave, bile su najmekše i meni najdraže na svijetu. Pogotovo onda kad su se odmarale na mojim obrazima, ili dok su crtale krugove po mojim leđima. Tada sam bila srećna, i svako jutro sam se budila s osmijehom, a u porukama me čekalo 'dobro jutro' od tebe. I hodali smo ulicama, dugim i tamnim i smijali se skupa. Zbog tebe me nikada nisu zaboljeli ni mamini šamari, ni kletve ni molitve. Zbog tebe nisam čula ni imena kojima su me zvali. Najveći strah mi je bio, da ću nekad, sama i potištena, probuditi se, a poruke neće biti. Neće biti ruku koje me miluju ni osmijeha koji toliko volim. Da neće biti tebe, i da ću sjediti tako u nekom baru, s čašom u ruci, s nekim ko nisi ti, i da će nečije prljave ruke dirati moje obraze, a neću mu ni znati ime. Jer ono nije tvoje.
I 'ću uspem i 'ću se vratim. Koj kosi, koj vodu nosi tad će vam svima bude jasno i tad ću te zaprosim.
Tad!
To "tad" je sad.
Dvadeset leta kasnije, vraćam se u grad.
I to nisi ta ti i to nije taj grad.
I to nisam taj ja i to nije ta glad.
Sedam u Donji park, neki klinac piše pesme
Da pitam ništa ne smem, jer verovatno je treper.
Treperi sunce na zalasku, misli u oblak lete
Vreme, sve prolazi kô u pesmi od Ede
I ko će znati da l' trijumfom ili s gubitkom
Tek, prohuji vihor – i bitno postane sitno.
-Marchelo
hej ti
da, ti!
ti, sto se sad okreces i pravis lud
ti, sto ti je moja ljubav smijesna i djetinjasta, a ljepota primaljiva i zanosna
ti, sto me hoces zbog mog imena i prezimena
ti, sto si me osvojio samo da bi se imalo o cemu pricati u drustvu i da bi ti ego bio do Neba velik
ja te volim
i voljet cu te
i nek me gaze i nek me pljuju
i nek me vezu i nek me odvracaju od tebe
ja sama patim u toj ljubavi
i sama samo i patim
jer su ponos i inat jebena stvar
a tebi je slabost pokazat osjecaje
pa skrivas sve pod tepih
ili cekaj, mozda ne skrivas?
mozda se nema sta ni skriti?
ali druze idi njoj
idi skidaj haljinu i ponosi se lakom djevojkom
jer ja ne mogu skinuti sve sa sebe za nekoga ko nema vremena za mene
jer ja ne mogu iznova vrtit film starih dana i ubjedjivat sebe da je ovo prolazna faza
jer ja ne mogu stati pred tobom i bez odjece i sa srcem na dlanu da bih samo zadovoljila tvoje potrebe
jer meni duso treba ljubav i rijec pod kojom cu gorit
pa tek onda da me dovedes do ludila dodirima
prvi put da nekog zelim zauvijek pored sebe
prvi put da zelim proci zajedno sa istom osobom i pakao i raj
prvi put da sa nekim zelim izgraditi buducnost