USTAJANJE
Sad se odmaram poslije tri uskrsnuća
jučer sam, naime, umrla. smrt je nastupila u 11:48 za
jednim stolom na koji su mi poispadale sve riječi koje
sam imala: ja njihova samoproglašena i umišljena
gospodarica, gledala sam kako se razbijaju u one
glupe komade, dovoljno velike da povjeruješ kako
možeš zalijepiti stvari, a dovoljno male da znaš kako
pomoći zapravo nema. konobar ih je pomeo na
lopaticu, bez poslovične mrzovolje. možda je djelovao
i suosjećajno.
ja sam, dakle, umirala, a preko puta mene se dešavala
slična stvar. druga strana u sukobu umirala je drugim
stilom, sasipajući se iznutra. napolju se spremao
barem jedan rat, spajale su se dvije velike firme,
gospođa na balkonu u zgradi preko puta je birkala
uvehle cvjetove muškatli.
vrijeme je bilo jesenje, blago, a svjetlo od one
vrste koja se umiljava fotografima. dan je prijao
čak i starijim osobama, meteopatima i hroničnim
bolesnicima. nakon izvršenog umiranja pješke sam se
uputila kući.
dosta rano te večeri, već negdje oko sedam sati,
počelo se očekivati uskrsnuće. svjetina je polako
postajala nestrpljiva. pritisci su stizali sa raznih strana.
činilo se u jednom trenutku da moje ustajanje ima
neke veze s njihovim životima. dala sam sebi malo
vremena, očekujući da ću se i ovaj put podići rutinski.
na moje veliko iznenađenje,
staro dobro čudo je izostalo.
