#sledecastvar

[stvar]

Silente - Pitanje je ljubavi

(link za pjesmu) Svašta nešto imamo u tekstu ove pjesme. Zvuči kao ljubavna, ali nije, … možda na koncu i jeste? Mogla bi da prođe i kao horor pjesma o trgovini (ili bar razmjeni) ljudskim organima (uzmi moje kosti, srce, kosu, krv, ramena i za jako malo para imaš dobro tijelo). I na kraju, a u stvari na početku, kao pjesma o odnosu sluge i gospodara (možda čak i iskrivljena sado/mazo relacija) na tragu poznatove Hegelove dijalektike iz Fenomenologije duha. Pitanje koje se provlači kroz cijelu pjesmu da li smo u potrazi za slobodom ili samo tražimo dobrog gospodara, nosi u sebi još jedan obrt (nisam siguran da ga je pjesnik imao na umu kada je pisao ove stihove) koji propituje Marksovu teoriju o težnjama radničke klase da preuzmu sredstva za rad u svoje vlasništvo, a oni možda, baš kao i djevojka iz ove pjesme, samo traže dobrog gospodara? I da totalno zastranim u tumačenju ove odlične, vesele pop-rok pjesme, a šta ako se kroz stihove “osjećam slobodu, kraj dobrog gospodara” promoviše jedan od oblika poltičke vladavine poznat kao prosvećeni apsolutizam?

Daleko ja odlutah, čini mi se baš predaleko, ali šta ću kad mi je gomila različitih asocijacija okupirala um obuzet pitanjima. Da odmorim malo mozak ovdje i da vam toplo preporučim da čujete i uživate u ovoj sjajnoj pjesmi dubrovačkog benda Silente (@silente_official), čije je stihove napisao njihov basista i pjesnik, Sanin Karamehmedović (@gubitnikprveklase). Mnogo fin tip sa kojim sam negdje, na početku njihove karijere, razmijenio par riječi na Cetinju, kada su učestvovali na Royal Music Fest-u.

[stvar]

Піккардійська терція - Пливе кача по Тисині

(link za pjesmu) Tuga. Bol. Strah. Patnja. Sve ove emocije su se naselile u ovu tužnu, pretužnu pjesmu o smrti. „Pliva patka preko Tise“ je stara ukrajinska pjesma, sa Karpata, koja je novu popularnost stekla nakon 2014. godine i demonstracija u Kijevu (na trgu Majdan) kada je izvođena tokom masovne sahrane stradalih u protestima. Pjesma je dijalog između sina i majke. Sin se sprema da ide u rat i moli majku da ga ne kune – sluti da će poginuti negdje u tuđini gdje će ga nepoznati ljudi i sahraniti. A majka zna da će zauvijek u njenom srcu počivati. Patka koja plovi preko Tise (za neupućne: Tisa izvira ispod ukrajniskih Karpata) je ovdje slikovito upotrijebljena da naznači jedno staro vjerovanje. Ptica (u ovom slučaju patka) simbolički prenosi dušu pokojnika preko granice (ovdje je to rijeka Tisa) do zemlje mrtvih. Ovu verziju pjeva vokalni sekstet iz Lavova u Ukrajini, Pikardijska terca (@pikkardiyska_tertsia), koji je prelijepo dočarao sve mračne i duboke nijanse bola za gubitkom voljene osobe.

Danas je godišnjica od početka ruske invazije na Ukrajinu. Iza hladne satistke rata o žrtvama na obje strane, gdje se broj mrtvih mjeri destinama hiljada a broj raseljenih u milionima, kriju se priče običnih, malih ljudi, koji su htjeli miran život za sebe, za svoju djecu. Sada su primorani da bježe, da oplakuju smrt svojih najbližih, da strepe za sebe, da traže u buri razbacane članove porodice, i da sanaju mir.

Ovaj post posvećujem mojim prijateljima iz Ukrajine, gdje sam proveo tri godine radeći sa divnim ljudima. Nadam se da će se mir brzo vratiti u vaše živote.

[stvar]

Đorđe Balašević – Portret mog života

(link za pjesmu) Otišao. Nema više. Puno nam je ostavio: lijepih pjesama, lijepih priča i lijepih trenutaka. Došao je i taj dan da finalno doslika portret života svog, da posloži sve talase plave, nijanse lave i zelene vrtloge ljubavi. Gledao sam ga 1998. godine u Sava Centru. Puno ljubavi i iskrenog razumijevanja između njega i publike „njegovog naroda“. Drago mi je što sam dio tog Balaševićevog naroda. I dalje. Uvijek je bio protiv represije, uvijek za slobodu, uvijek za mostove. Šta na kraju da kažemo mi, njegovi obožavaoci, fanovi, koji ga nismo poznavali ali smo znali da je bio naš? Samo jedno veliko hvala za sve lijepe trenutke kojima si uljepšao naše živote i učinio da sami sebi izgledamo bolji nego što smo možda realno i bili.

[stvar]

Prljavo kazalište - Heroj ulice (Live)

(link za pjesmu) U decembru prošle godine @prljavo.kazaliste su izdali novi živi album '30 godina od koncerta na Trgu, Arena Zagreb', a ja se prisjećam kako je to izgledalo kad sam ih slušao u Titogradu, u Sportskom centru Morača. Sjećanje mi je nešto tanko ovih dana (a inače je nikakvo), ali mi se čini da je to bila zima 1982. (ili 1983. – ovdje bi dobro došla mala pomoć prijatelja). U dobroj staroj poptuno neakustičnoj dvorani koja može da primi par hiljada ljudi došlo je nas 300-400 zagriženih fanova. Loša promocija koncerta (malo plakata, nedovoljno TV i radijskih najava) i loša procjena organizatora da mlad bend sa samo dva izdata albuma može napuniti veliku salu bez medijske podrške. Bez obzira na to, momci su izašli na scenu i za nas malobrojne odradili odličan koncert; sa puno žara, puno energije i odličnog muziciranja, kao da je Sportski te noći bio dupke pun. Ovo što danas slušamo je naslovna pjesma (meni omiljena) sa njihovog trećeg album, odsvirana pred publikom koju bi svako poželio: puno pozitivne energije, osmjesi, horsko pjevanje, telefoni umjesto šibica – spektakl. Jasenko Houra vodi ovaj bend više od 40 godina (uf, kako smo ostarali), uvjek sa dobrom ekipom uz sebe. A ovdje zvuče baš kako treba.

[stvar]

Elvis Presley – Money Honey

(link za pjesmu) Još jedan sa 1001 liste. Prvi Elvisov album iz 1956, koji je imao nevjerovatan uticaj na rokenrol. Bijeli momak koji svira crnačku muziku i još se pri tome na sceni ponaša nedolično – skandalozno vrti kukovima. Album ima puno obrada a ovu pjesmu je uradio Jesse Stone za Drifterese koji su je snimili nekoliko godina ranije. Jedna kapitalistička (ali prilično univerzalna) pjesma u kojoj se sve vrti oko para. Svi traže, od gazde koji hoće svoju kiriju, preko momka koji bi htio da ga cura finansijski podrži, do cure koja ga ostavlja jer on nema kinte – sve u krug. Dobar ritam, gitara i bas dižu prašinu, i naravno Elvis koji je ovdje u životnoj formi. Album je pun mladalačke energije i za to doba je tretiran vrlo buntovnički - manje zbog tekstova koji su uglavnom ljubavni, a više zbog prkosnog stava i brisanja rasnih granica.

[stvar]

Damir Imamović - O bosanske gore snježne

(link za pjesmu) Nisam birao pjesme narodne muziku do sada, pa ajde da počnem sa ovim sevdahom. Damir je višedecenijski pjevač, muzičar, aranžer, vođa bendova, edukator sevdaha. Između ostalih, zaslužan što je sevdah dobio nešto savremenije ruho i našao svoje mjesto na svjetskoj muzičoj mapi u vrlo širokoj kategoriji World Music. Početkom godine objavio je album za međunarodno tržište 'Singer of Tales' (Pjevač priča) sa kojeg je ova pjesma. Pjesmu je napisao Omer Ombašić koji je tokom naših nesrećnih ratova 90-tih protjeran iz Vlasenice i evo ga sada Geteborgu. Za sve one koji razumiju šta je tuga za rodnim krajem.

[stvar]

Lady Jelena – Dole u mraku (pjesma iz serije Močvara)

(link za pjesmu) Ne gledam pa ne znam, ali kažu da je ova srpska krimi serija odlična. Slušam pa znam da je ova pjesma odatle baš dobra. Autori su angažovali Jelenu Petošević iliti Lady Jelenu, mladu kantautorku iz Beograda, da otpjeva pjesmu koja je već bila napravljena za seriju. Ona je to uradila u finom kontrastu sa temom. U prvom mraku čekaš me, nož u ruci, neću bežati, kad budem mrtva ljubim te. Tiha jeza. Otpjevano bez velikog emotivnog angažovanja (skoro kao da je dječija pjesmica u pitanju), iz pozicije žrtve koja zna šta je čeka, otupjele i pomirene sa sudbinom. Malo je pjesama ovoga tipa na ex-YU sceni tako da ovo dođe kao mali raritet.

[stvar]

Future Islands – Moonlight

(link za pjesmu) Ljubavna pjesma umjerenog tempa. Američki bend, Buduća ostrva, je nedavno objavio novi album na kojem se nalazi i ova stvar. Evo ti moje srce, nemoj da ga slomiš, to je sve što tražim, ništa više. Prilično rabljene fraze, ali su sugestivno otpjevane sa lijepom dozom melanholije, tako da im je teško odoljeti. Kasnije se pominje ležanje u krevetu, oblaci, kiše ... i opet ... ništa više.