Razgovor sa samim sobom - Unos broj 122
25.08.2022. četvrtak 23:55
U posljednjih par godina ovo je nekako postalo trend. Ne znam kako da to sročim ali nešto fakat nije u redu s današnjim generacijama.
Neću pisati o sebi i ličnim iskustvima ali znam masu stvarno dobrih momaka i ljudi kojima doslovno ništa ne fali (u bilo kom smislu) ali nit su oženjeni nit su u vezi jer jednostavno više nemaju povjerenja ni u koga.
Da stvar bude gora, fakat nije do njih. Večeras sjedim s prijateljem, priča kako je upoznao jednu djevojku, sve super, ona se njemu sviđa, on njoj, razgovori, druženja, kafe, šetnje, bla, bla... Sve super. Sve super dok on nije spomenuo ozbiljnije teme poput braka i slično. Istog momenta sve pada u vodu. Drugi prijatelj bio sedam godina u vezi. Sve bajno, sjajno, planirao brak, sredio sprat kuće, zaručio djevojku da bi ona na kraju otišla s drugim. Hrpu ljudi znam koji stvarno, ali baš nikako nisu zaslužili takve stvari.
Većina djevojaka danas, što je jako jako žalosno, ne žele i bježe od odgovornosti. Dopisivanje je super, upoznavanje je super, kafe i izlasci, pokloni i sve ostalo je super. Čim u tu sliku dođe ozbiljna tema, dođe doza odgovornosti, sve to pada u vodu. Nekako imam osjećaj da je ljudima danas stalo da imaju slobodnog prostora za zabavu, ubijanje vremena, dopisivanje s 5-6 osoba istovremeno, poigravanje i slično. Ne kažem da je iko savršen ili da muškarci to ne rade ali smatram da je danas dosta lakše pronaći momka ili muškarca koji je “na mjestu” i koji ima posložene prioritete nego djevojku ili ženu.
Iz ovakvih i sličnih primjera se može očekivati da jedan ekstrem rađa drugi. Dokle god bude ovakvih djevojaka i žena koje se poigravaju s osjećajima i srcima momaka i muškaraca, bit će i momaka i muškaraca koji to isto ili i gore rade njima. Smatram kako su muškarci danas puno zreliji, odgovorniji i lojalniji po tom pitanju, iako je to bila skroz druga priča prije nekih dvadesetak godina.
Imam ogromno poštovanje prema ženama koje su u svojim životima pretrpjele sve i svašta od svojih očeva, braće, muževa, komšija i poznanika i vjerujem da su one možda i najveći faktor opstanka vjere i morala na ovim našim prostorima. Ali kad čujem i vidim ovakve i slične priče, ne mogu da ne budem zgrožen stanjem našeg društva.
Da nam Allah oprosti ono što drugi o nama ne znaju i da nas učini boljima nego što ljudi misle.
