#trojstvo

[pleatonitum]

Bog je to stvorio

Za čitanje i razmišljanje – 1. Pt 1,1-12“… koji su providnošću Boga Oca izabrani… na poslušnost i škropljenje krvlju Isusa Krista…” (2). U svojim poslanicama apostol Petar samo dva puta spominje Kristovu krv. U odjeljku na vrhu ove stranice, u jednom od dva spomenuta slučaja, Petar nas upoznaje sa Svetim Trojstvom, naglašavajući da je glavna briga svake od triju Osoba Svetog Trojstva dovesti…

Bog je to stvorio

[pleatonitum]

Šta Biblija uči o trojstvu?

Biblija uči da je Otac Bog, da je Isus Bog i da je Duh Sveti Bog. Ona, također, uči da postoji samo jedan Bog. Iako mi možemo da razumijemo neke činjenice o odnosu pojedinih osoba Trojstva jedne prema drugoj, u osnovi, to je neshvatljivo ljudskom umu. Međ

ODGOVOR Najteža stvar o kršćanskom konceptu Trojstva je da ne postoji način da se ono adekvatno objasni. Trojstvo je pojam koji je bilo kojem ljudskom biću nemoguće potpuno shvatiti, a kamoli objasniti. Bog je neizmjerno veći nego što smo mi, pa prema tome ne bi trebalo da očekujemo da budemo u stanju da ga potpuno razumijemo. Biblija uči da je Otac Bog, da je Isus Bog i da je Duh Sveti Bog.…

View On WordPress

[svetlost-blog]

Da li treba verovati u trojstvo?

Svjedočanstvo Hebrejskih spisa AKO već riječ ”Trojstvo” ne nalazimo u Bibliji, može li se onda u njoj barem naći misao o Trojstvu? Što, naprimjer, otkrivaju Hebrejski spisi (”Stari zavjet”)? The Encyclopedia of Religion (Enciklopedija religije) priznaje: ”Današnji teolozi se slažu u tome da se nauka o Trojstvu ne može naći u hebrejskoj Bibliji.” A New Catholic Encyclopedia također kaže: ”Nauka o Svetom Trojstvu ne naučava se u S[tarom] Z[avjetu].” I jezuit Edmund Fortman u svojoj knjizi The Triune God (Trojedni Bog) priznaje: ”Stari zavjet... niti jasno kaže niti sadrži potreban zaključak da postoji trojedan Bog koji je Otac, Sin i Sveti Duh... Ništa ne ukazuje na to da je bilo koji biblijski pisac čak samo naslućivao [Trojstvo] u Bogu... Tko u [”Starom zavjetu”] vidi nagovještaje ili ukaze ili ’maglovite naznake’ o trojednoj osobi ide iznad riječi i namjere biblijskih pisaca.” (Naglašeno od nas.) Istraživanje Hebrejskih spisa potvrđuje ove komentare. U prvih 39 knjiga Biblije, koje tvore pravi kanon nadahnutih Hebrejskih spisa, ne naučava se Trojstvo.

Svjedočanstvo Grčkih spisa GOVORE li onda barem Kršćanski grčki spisi (”Novi zavjet”) jasno o nekom Trojstvu? The Encyclopedia of Religion kaže: ”Teolozi su jedinstveni u tome da ni Novi zavjet ne sadržava jasnu nauku o Trojstvu.” Jezuit Fortman piše: ”Pisci Novog zavjeta... ne govore nam ništa o nekoj formalnoj ili formuliranoj nauci o Trojstvu, o jasnoj nauci da su u jednom Bogu tri jednake božanske osobe... Nigdje ne nalazimo neku trinitarijansku nauku o tri raspoznatljive osobe božanskog života i djelovanja u jednom Božanstvu.” The New Encyclopædia Britannica primjećuje: ”Ni riječ Trojstvo ni nauka kao takva ne može se naći u Novom zavjetu.” Bernhard Lohse u svojoj knjizi A Short History of Christian Doctrine (Kratka povijest kršćanske doktrine) kaže: ”Što se tiče Novog zavjeta, ne može se u njemu naići na nauku o Trojstvu.” The New International Dictionary of New Testament Theology (Teološki leksikon pojmova Novog zavjeta) kaže slično: ”N[ovi] Z[avjet] ne sadržava razvijenu nauku o Trojstvu. A protestantski teolog Karl Barth piše: ’U Bibliji nedostaje izričita izjava da su Otac, Sin i Sveti Duh iste prirode.’” E. Washburn, profesor na sveučilištu Yale, potvrđuje to riječima: ”Isusu i Pavlu nauka o trojstvu bila je očigledno nepoznata... nikada je nisu spominjali” (Origin and Evolution of Religion [Porijeklo i razvoj religije]). Povjesničar Arthur Weigall piše: ”Isus Krist nije nikada spomenuo takav fenomen, a riječ ’Trojstvo’ u Novom zavjetu se nigdje ne pojavljuje. Crkva je usvojila tu predodžbu tek tristo godina nakon smrti našega Gospodina” (The Paganism in Our Christianity). Prema tome, ni 39 knjiga Hebrejskih spisa, ni kanon od 27 nadahnutih knjiga Kršćanskih grčkih spisa ne sadrži nikakvu jasnu nauku o Trojstvu.

Nauka prvih kršćana? JESU li prvi kršćani naučavali Trojstvo? Zapazimo slijedeće komentare povjesničara i teologa: ”Sve ovo pokazuje da prakršćanstvo nije još imalo izrazitu nauku o Trojstvu kakva je kasnije razrađena u vjerovanjima” (The New International Dictionary of New Testament Theology). ”Prvi kršćani, međutim, nisu prvobitno mislili u svoju vjeru preuzeti ovo shvaćanje [Trojstvo]. Oni su iskazivali poštovanje Bogu, Ocu, i Isusu Kristu, Sinu Božjem i priznavali su postojanje... Svetog Duha; ali, pomisao da ovo troje ustvari tvore Trojstvo, da su jednako veliki i da tvore jedinstvo, bila im je nepoznata” (The Paganism in Our Christianity). ”Kršćanska vjera isprva nije bila trinitarijanska... Nije to bila ni u apostolsko doba a ni u doba nakon apostola, kao što to proizlazi iz N[ovog] Z[avjeta] i iz drugih spisa prvih kršćana” (Encyclopædia of Religion and Ethics). Formulacija ’jedan Bog u tri Osobe’ tek se krajem 4. stoljeća čvrsto utemeljila, a do tada nije bila potpuno prihvaćena u kršćanski život i kršćansku vjeroispovijest... Apostolskim je ocima takvo shvaćanje ili predodžba bila posve strana” (New Catholic Encyclopedia).

Što su naučavali prednicejski oci? PREDNICEJSKE oce priznaje se kao vodeće crkvene učitelje prvog stoljeća nakon Kristova rođenja. Treba zapaziti što su oni naučavali. Justin Mučenik, koji je umro oko 165. g. n. e., nazvao je predljudskog Isusa stvorenim anđelom, rekavši da je on ”različit... od onog Boga koji je sve stvorio”. Nadalje, rekao je da je Isus podređen Bogu i da ”nikada nije učinio nešto što od njega Stvoritelj nije... tražio da učini ili kaže”. Irenej, koji je umro oko 200. g. n. e., rekao je da je predljudski Isus egzistirao odvojeno od Boga i bio podređen. On je pokazao da Isus nije ravan ”istinitom/pravom i jedinom Bogu”, koji je ”iznad svega, osim kojeg nema drugog”. Klement Aleksandrijski, koji je umro oko 215. g. n. e., označio je Isusa u njegovom predljudskom postojanju ”stvorenjem”, a Boga ”nestvorenim, neprolaznim i jedinim pravim Bogom”. On je rekao da je Sin ”najbliži jedinom svemogućem Ocu”, ali da mu nije ravan. Tertulijan, koji je umro oko 230. g. n. e., naučavao je da je Bog najviši. On je zapazio: ”Budući da je Otac veći, razlikuje se od Sina; kao što je i onaj koji rađa različit od onog koji je rođen; onaj koji šalje različit je od onoga koji je poslan.” Također je rekao: ”Bilo je vrijeme kad Sin još nije postojao... Prije nego je sve stvoreno, Bog je bio sam.” Hipolit, koji je umro oko 235. g. n. e., pisao je da je Bog ”jedan Bog, prvi i Jedini, Stvoritelj i Gospodar svega/sviju”, i ”ništa mu nije [po starosti] ravno... Nego je bio jedan, sam po sebi; koji je, jer je to želio, dozvao u postojanje ono što prije nije postojalo”, kao što je to bilo sa stvorenim predljudskim Isusom. Origen, koji je umro oko 250. g. n. e., rekao je: ”Otac i Sin su... u pogledu svog bitka... dvije [s]tvari”; ”u usporedbi s Ocem, [Sin] je sasvim malo svjetlo”. Obuhvativši povijesne dokaze, Alvan Lamson kaže u svom djelu The Church of the First Three Centuries (Ckrva u prva tri stoljeća): ”Današnja popularna nauka o Trojstvu... ne dobiva podršku iz riječi Justina [Mučenika]: a ova primjedba može se proširiti na sve prednicejske oce; to jest, na sve kršćanske pisce prvih tristo godina nakon Kristova rođenja. Istina, oni govore o Ocu, Sinu i... svetom Duhu, ali ne kao o međusobno ravnima, kao o nekoj numeričkoj biti, ne kao o Tri u Jednom, u onom smislu kao što to sada naučavaju trinitarijanci. Zapravo, upravo je suprotno.” Prema tome, Biblija i povijest potvrđuju da je Trojstvo bilo nepoznato u biblijska vremena i nekoliko stoljeća nakon toga.