Aug 30, 2020
Zivoti
Duboko sam udahnula lisce, I toga se poslijednjeg sjecam, Mislim da je bilo nedaleko od racvanja, Odmah iza oznake, “Pazi Mine”.
Cini se kao san, Letim dok lezim, Lutam po zemlji.
Zasto skrenuh? Zbog cega tako crvsto drzah prste u usima? Pa i kad ih nije bilo, Od pritiska je neprobojno zvonilo.
Isla sam kupiti cvijece, Da, sjecam se sada, Tokom razgovora s divljinom zapeh, Pa sam zato i pala, Ostala nepomicna.
Duboko sam udahnula lisce, U rukama mi pregrst cvijeca, I to je bio poslijednji zagrljaj, Izmedju jave i mene.
