she

Body is space between us and universe. It is the space that we know best. Our body occupies part of the overall space. Body is a proof of time. It is full of water. Body is life principle. It radiates. Physical activities release energy free. A man...

[tamarabilankov]

[tamarabilankov]

Hiperrealnost u kontekstu umjetničkog izražavanja na društvenim mrežama

Made with Padlet

[tamarabilankov]

Bilo jednom jedno klupko tvrde vune koje se samo od sebe zamrsilo. Klupko se nalazilo usred šume i bujalo. Životinje su ga zaobilazile. Možda zato jer je bujanje proizvodilo nelagodan bujajući zvuk. Bujajući zvuk dopirao je do ušiju svih ljudi. Iz bujajućeg zvuka počela se širiti legenda. Tko uspije odmrsiti klupko poželjet će želju nakon koje više nema drugih želja. Želju s kojom je sve ispunjeno. Tada su krenuli hodočastiti mnogoliki raspetljivači. Čuda od ljudi. Putovali su, ulagali, transcendentirali. Međutim, nitko nije uspio. Klupko je samo još više bujalo u svojoj zapetljanoći.

Jedne hladne noći u prosincu u sredini klupka netko je zaplakao. Klupko je rodilo. Svi su ljudi istovremeno čuli plač. Svi su ljudi istovremeno počeli plakat. Okupili su se u šumi i jecali. Tvrdo klupko vune namočilo se njihovim suzama pa omekšalo. Uz pomoć kemije beskrajnih suza klupko je otpustilo svoju zapetljanoću i raskvasalo se. Vuna se proširila posvuda. Rođeno klupkovo stvorenje prestalo je plakati. Utihnuli su i ljudi. Svi su od emotivnog šoka ritualnog zajedništva stajali ukipljeni. U nekoliko sati tišine. Onda je došla zora i stiglo je sunce. S prvom zrakom sunca vuna se krenula uzdizati. Mrsila se oko nogu izmorenih ljudi. Pa se opet krenula zapetljavati. U klupko. Klupko svih ljudi. Klupkovo stvorenjce krenulo se hihotati. Smijeh se čuo sve dok i zadnji čovjek nije bio uvezan. Potom je zamro, smijeh. Svi su ljudi bili povezani, zamrli, pomrli, nitko više nije imao želja. Klupko nije više proizvodilo bujajući zvuk. Životinje su po njemu nesmetano koračale. I novi su se svjetovi stvarali povrh dobro nahranjenog tla. Bili su to svjetovi bez želja, svjetovi koji su se osjećali ostvareni.

Ostvarivali su se u duboko svemirsku noć.

Pa iz nekog nepoznatog razloga svakog idućeg prosinca nanovo zapetljavali mala klupka vune po svim ostvarenjima i u njih jecali.

[tamarabilankov]

Perkatonic

Perky pop-culture magazine with impressions, kreative works and daily games

"Naša teta Vera bila je vrana i bila je nezaustavljivo bolesna. Bolest joj je krenula od desnog krila pa se kroz nekoliko mjeseci proširila po čitavom tijelu. Od prošlog petka nije više mogla ni letjeti, pa čak ni sletjeti s grane po kavicu. Sjedila je pokraj dosadnih čučavaca iz svojeg jata i razbijala glavu teškim mislima. Između ostalog, nikako nije mogla podnijeti popularni prizor zalaska užarene kugle koja se masivno valja negdje duboko ispred nas. Smatrala je to zlokobnim prizorom kojem se samo naivci dive. „Gledaj, pa ćeš vidjeti, budaletino" kreštala bi teta prema vlažnim parovima u zlatnu uru."

...

[tamarabilankov]

Nagrađivana autorica tijekom srpnja je gošća Kuće za pisce: Na rad me najviše motivira užitak procesa stvaranja

U pazinskoj Kući za pisce/Hiži od besid tijekom srpnja boravi svestrana i višestruko nagrađivana autorica Tamara Bilankov.

[tamarabilankov]

Kuća Za Pisce hvala na inspirativnim danima u srpnju. Ispunila sam vrijeme jamom i nebom i jamu i nebo napunila sobom.

[tamarabilankov]

[tamarabilankov]

sanjala sam ljude i vodu

obožavam se kupati bez da se smočim

gledati te u oči dok oboje spavamo

samo se ideje prevruću u ritmu dok tijelo odmara

nakon sna

moje je tijelo široko

ustaje u novi dan

vijorim kao jedro koje plovi kroz tunele metafore

u nos mi se zavlači

mokro drvo

narančastom bojom svjetle točkice spoznaje od prošle noći

razumijem kako se ovo zapravo ne događa

ponavljam, ne zapravo

montiram sekvencu

ulazim u vlak

kreće

krck, mljah

probija se kroz mreže atoma,

kuće vise na zavjesama magle

(ipak malo strepim da ne propadnu, dolje)

tintilinići paralelnih svjetova vise oko prozora

škaklju nas namjerama

vrijemo u svemirskom kotlu

osjećam kako neki još spavaju,

neki se bude,

ali ideja

nije nimalo jasnija

čini mi se kao da i dalje sanjam,

...

[tamarabilankov]

radosna pjesma

danas sam kao pijesak

vjetar puše iz mene

dio sam svega

prozračna mi je duša,

rupičasto tijelo

gledam te kroz rašireni dlan

osjećam

osjećam kako sam svugdje

i tu i tamo

paralelno

I feel myself parallel

istovremeno

trčim šepam hodam pužem

letim kroz

varijacije

bez reza

čovjek je bio i tamo

IZMEĐU

gdje se vijore zastave

astronauta ljubavi

/

[tamarabilankov]

Kolebanje smrti | Kritika HDP

U ovim pričama birokratski problemi prerastaju u tragediju, trudnice nose plod godinama, uticaj klimatskih promena preti da nas sve potopi,

KOLEBANJE ///

[tamarabilankov]

Dežurna nastavnica (sanjari) na državnoj maturi, u ispitnu vrećicu sprema ispite, pa u ruci zadržava crvenu trakicu predviđenu za otpad.

Snovi se poslije zafrkavaju.

Glume da su postali stvarnost.

[tamarabilankov]

crveni šaran

Sanjala sam sinoć svoje crveno jezero.

Došla sam do njega pa kleknula.

Iz njega je iskočio šaran.

Zamrznuo se u skoku, na visini.

Usta su mu bila krvava, ali grabežljivac je još bio gladan.

Čučnula sam skrušeno i skinula gaće.

Niz moje je noge potekla krv, s nekoliko zgrudvanih komadića.

Šaran je monumentalnom kretnjom uskočio nazad u jezero.

Površinom su krenuli valovi od njegovog uzbuđenja.

Uzbuđenja mjesečnog hranjenja.

Obukla sam se i legla pored.

Gledala sam prema gore.

Gore srca.

Nije bilo neba i oblaka.

Što ako me netko odvuče za noge, ubaci u jezero i stegne mi vrat.

Stvori od mene sluzavu grabežljivicu.

Moj rituali jesu krvavi.

Svoje sam crveno jezero pažljivo punila, svim nijansama utrobe, još od dalekog Uskrsa 99., kad sam prvi puta dobila menstruaciju.

Kada mi je došla teta iz Amerike, kada sam dobila stvari, kada sam dobila one dane u mjesecu.

Kada sam otkrila,

tu tajnu vjere.

[tamarabilankov]

'Ja jesam jedan hibridni zec, pomalo tjeskoban, pomalo zanesen.'

Nedavno je završio festival 'Prvi prozak na vrh jezika', a tim povodom donosimo postfestivalski intervju s Tamarom Bilankov. 

Intervju povodom nagrade Edo Budiša za najbolju regionalnu zbirku priča –Iz kuće po kojoj pada kiša.

[tamarabilankov]

Tamara Bilankov

Tamara Bilankov ( Split, 1988. ) nakon završetka srednje škole profesionalno se bavi novinarstvom , a od 2009. do 2010. radi kao glavna ured

Razgovaranje na Poetumu ____

[tamarabilankov]

Najdulje ljeto u životu

Dragi naši maturanti koji u pošaranim majicama mamurni spavaju na rano jutarnjim vlakovima.

Mara, Tea, Andrej, Vlatka piše na narančastoj majici crnim markerom.

Neki od njih tu će majicu čuvati još godinama, možda i desetljećima, složiti će je na dno kartonske kutije svojih stvari dok se budu iseljavali, iz rodnog grada, od ponosne mame, iz studentskog doma, od velikog ljubavnog brodoloma.

Dođe mi da ih sada sve pokrijem svojom jaknom i da ih ušuškam kao što sam ušuškavala svoje dijete u kolicima.

Dođe mi da vozaču šapatom kažem, uspori, nek im slatki san traje što dulje.

[tamarabilankov]

Splitski pisci – Tamara Bilankov

Tamara Bilankov je hrvatska autorica rođena 1988. godine u Splitu, koja se od završetka srednje škole profesionalno bavi novinarstvom. Magis

[tamarabilankov]

Titanic u veljači