Mike Driver

★
Stranger Things

Discoholic 🪩
Sade Olutola

Origami Around
Cosmic Funnies
almost home

Kiana Khansmith
Game of Thrones Daily
No title available
wallacepolsom
d e v o n
hello vonnie

tannertan36

JVL
taylor price
macklin celebrini has autism
No title available
$LAYYYTER

seen from United States
seen from United States

seen from Yemen

seen from Singapore
seen from Mexico
seen from Thailand

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States
@theforestinme
Eh,neko cudno vreme došlo u svetu,usamljeni sjede sa ljudima a tužni se smeju…
Ko bi rekao da će ovako biti
Mislila sam da ću ja čuvati tvoju starost
Da ću biti tu da ti brojim sede
I da ćemo posle toliko godina postati bliski
Ni sumnjala nisam da će starija sestra
Čuvati te od bolesti i besa
Da ću ja biti negde daleko
I da nećes znati moju ulici ni mesto
I kada svratim ne pitaš me
Sa kim se vidjam, da li dom imam
Dok ti ona sada sprema jela
Ja se sećam svakog obroka bez tebe
Život je to valjda grub
Ili pak odluke naše teške
Stići će i mene moje sede
U mladosti bez i malo sreće
Priznaću ti ne plaši me naš konačni rastanak
Sada prihvatam i razumem da bolje nije moglo biti
Bićeš uvek taj nemir u meni
Ljubav mi nije sudjena od tebe.
Nazad u poznato
Daleko su me, oče, putevi odveli
iz tvoje kuće u tuđe ruke.
Ali još uvek nisam naučila ostati,
pobegla sam daleko negde, u svoje kule.
Svoje misli ja ne znam da delim,
a planove vešto krijem.
Naviknuta pomno da slušam,
svi igramo uloge u detinjstvu dodeljene.
Zbog toga sam njemu slomila srce.
Bio je sve ono što ti nisi.
Zato mu nisam dala da me voli,
nesvesno tražeći da je kao ti.
Ona prva ljubav, tvoja, me je upropastila.
Kako glasi: voleti je slabost.
Svemu me je tvoja ruka podučila,
samo zagrljaju nikad nije htela.
Zar se ne zna da su osećanja zabranjena tema?
Govore januar je depresivan
Istina je da si i sada bezvoljan
Ali ja pamtim tmuran jun
Tvoj je pogled bio pun
Neme praznine.
Malo šta si rekao
Dugo nas gledao
U tvojim rečima skrivena jačina
I na jeziku gorčina
A onda si nestao.
Da li je ovo tvoja ideologija?
Samo sam te na tren imala
Možda je sve bilo iluzija
Ali nisam te pustila.
Dok sam lečila tebe
Znala sam da ću ubiti sebe
Toliko si mi značio.
Prokleto je voljela da šeta usred one sitne kiše.
Pod kišobranom.
Sporim, laganim koracima.
Da oćuti svaku kap.
Imala je, zapravo, dušu djeteta,
iako bi neki rekli 'čudne navike'.
Posmatrali je čudno.
Buljili u nju čudno.
Doduše, njima je svaka bila ista,
pa, eto, ne razumijem zašto su nju gledali
kao drugačiju.
Ostalo u njoj valjda još ponešto nespojivog
za ovaj svijet i ove malograđanske rituale ljubavi.
Malo bi joj falilo za sve.
I za onu ljutnju i za prolaženje iste.
Za sreću,
Bome i za tugu,
iako bi to ona rijetko kad priznala i pokazala.
Uvuče se u svoje tanke izlive bijesa,
plača,
dok ne izađe kao nova.
Ista bi šetala po pijacama,
tržnim centrima,
vječito obilazila neke desete predjele odjeće.
Zastajala pred ogledalom,
govorila sebi kako je i danas prelijepa.
Zabacivala pogledima široko naokolo,
grdila današnju modu.
Govorila kako joj one haljine ni na šta ne liče.
Mjesec maleni,
vješto bi čuvala sebe
za ono malo čovjeka koji na nju liči.
Lela,
vječito obrgljena strahovima,
tražila je ono jedno utočište
da je od istih sačuva.
Dokumentarac o zmijama
sa tva, istog trenutka prebacivala.
Tijelo joj prodrhti kao da je upravo ispred nje.
U sred mraka vrisne
da osjeti da ima pored nje neko.
Svjetlo da joj bude.
Čudna je to narav,
mislim.
Ili pak i nije,
sve to nju negdje čini ovakvom.
Voljenom.
Katkad bih joj ponavljao koliko mrzim te noći
kad ne bi ostajala.
Da sam bez njenih priča u snu,
nepotpuno biće.
Kad je tu ona,
sa druge strane kreveta,
lakše bi se disalo.
Ovako,
zamrzim dosta tu daljinu.
Kad ne znam kako je,
kad je daleko od mene i mojih zagrljaja.
A i ja od istih.
Nedostaju više od inače.
Iz dana u dan.
Ali, negdje znaš da vrijedi.
Čekati i voljeti.
A ona,
samo, rekao bih, živi za te minimalne dane.
Vikende, spavajući do podne.
Vremena za sebe.
Nit' mora, nit' plaže,
samo srcu da joj ne laže.
Često nedorečena ostaje,
mrzi je da priča,
dok bi po kišnim jutrima,
eseje ispisivala u svoj dnevnik.
Izlazila na balkon u pidžami,
naslonila se na ogradu,
gledala tamo negdje u daljinu.
Hvatala neke pejzaže prošlosti,
po neka sjećanja joj nisu davala daleko..
Otkačena pitanja postavljala,
još šašavije ideje imala.
Neke nebitnosti ovog svijeta su njoj za oko zapadale.
Veli, cijelog života želi gledati te magične zalaske sunca,
na proljeće u nekom tankom džemperu,
visibabu brati.
Usput, brati šumske jagode,
vezivati narukvice od istih.
Slikati se po poljima preplavljenog suncokretima.
Dok je, otkad za sebe zna,
mrzila čizmice.
Gledanja tih lokava po putu,
smrzavanje ruku.
Duvanja vjetra baš prema njenom licu,
udisanje hladnog zraka.
Romantičar je to.
Još uvijek pod utiscima starih vremena.
Voli one duge šetnje,
skidanje kaputa
i povlačenje stolice da sjedne.
Doduše, brzo je skretala pogled sa onog što voli.
Barem sa mene,
kad bih joj god uzvraćao isti.
Nasmiješi se, blesa,
gleda u pod.
Prebacuje kosu iza ušiju.
Smeta joj,
dok nogama polagano cupka.
I zaista,
u toj ženi, svega ima.
Od revolucije,
melanholije,
do želje za džentlmenstvom,
pokazivanjem i nježnošću.
Duša mila,
uvijek će ostati melem za sve moje rane.
Čini mi se da jeste.
To je ta žena,
vjetar u leđa kroz život.
-emotivaaac 🤍
Napravljen sam od samoće
znam čudna sam nevolja
koja dodje i ode kad hoće
Možda sam patetični pesnik
Ili prokleti vesnik
Budućih rana
L. W.
Vreme nije uspelo da ispravi greške koje je on napravio.
Priznaću, uspeo je da me slomi.
Nije to bila ljubav,
Ne radi se ovde o protraćenoj mladosti ili datom obećanju.
Već o jednom izgubljenom detinjstvu, nedovršenim uspomenama i večnoj strepnji.
L. W.
Od onih sam što lako odlaze
Ali godine mi nešto sporo prolaze
I samo mi još ti preostaješ, da te prebolim.
Razum i srce nisu u ratu
I neću nikad igrati na kartu
Da te mogu vratiti.
L. W.
Rečima slikam tvoj lik, kako bi te drugi videli mojim očima.
L. W.
"...odakle meni glupa navika, da ti nikada ne kažem "ja te volim", samo zbog toga što znam da znaš...a meni je teško da te reči izgovorim..."
- Matija Bećković
#citati #ljubav #neizmernaljubav #platonskaljubav #zaljubljenost #voleti #zabranjenaljubav
Nema više tebe u meni, odavno sam te isterala iz svake pukotine.
Vratim sećanje na tebe samo onda kada te neko spomene.
Tada oko mene i u meni nastane muk.
U toj tišini mogu čuti tvoje ime, mogu osetiti želju dobro poznatih dodira da posete sadašnjost.
Ne usuđujem se nikad prva da te spomenem, a ko za inat svi bi o tebi da pričaju.
Ni ne sluteći koliko je teško da nađem reči kojima bih te opisala.
L.W.