NINA @njegovanina - Tumblr Blog

cigarete-i-poezija

GITARA

Potegni tu žicu da čujem taj božiji zvuk,

te magične gitare,

Koja dušu mi smiri,

I razlog mi daje da u veselju živim.

Potegni tu žicu,

I stvori taj zvuk,

Da ugasiš ovaj,

Neugodni muk,

Potegni tu žicu,

Zapjevaj,

puno toga kroz pjesmu mi reci,

O djevojci i izgubljenoj sreći,

Potegni žicu,

I isprazni dušu,

U toj pjesmi,

misli izrazi,

Reci mi sve o zaboravljenoj sreći,

Koju tražiš….

luxurylearry

@iamgeorgianaion

snoviuniverzuma

Neke stvari postanu naše tek kad ih izgubimo.

feral-ballad

alexander pushkin, from a treasury of russian verse; “portrait”

cupofstress

kada te do srži

bude povredio neko

koga najviše voliš

tada ćeš saznati

kako izgleda smrt

cupofstress

kad si mi srce slomio

na milion delova

nisam plakala jer boli

nego jer neću imati čime

da nastavim da te volim

cupofstress

bes koji osecas

kad me zamislis sa drugim

veći je nego

tvoja ljubav prema meni.

//problem

uselesseffortsfornothing

Šta da kažem kad me pitaju o njemu?

On nije bio kao svi ostali. Bio je čudan, pomalo djetinjast, sve u svemu bio je drugačiji. U očima drugih bio je razmaženo derište, a to su govorili samo jer ga nisu znali. Jer nikad nisu vidjeli njegov djetinji osmijeh, ili kako se smije sa prijateljima i koliko je razigran , kad misli da ga niko ne gleda. To su govorili jer su znali samo ime, samo prezime, a ne njega,

On je bio neko ko je za onog koga voli bio spreman dati sve. Upravo zato sam bila toliko začuđena kad se udaljio od svojih drugova koji su mu nekada bili iznad svega. Ali rekla sam sebi, da ne znam šta se desilo. Ma nije on loš, nema u njemu ni kap zlobe. On je tako naivan i nevin, vjeruje u sve. Vjeruje u prazne riječi djevojaka koje ga koriste, i vjeruje kad kažu da ga vole, a ne vole ga.

Znam da je vjerovao i njoj, kad mu se onako đavolski smijala, vjerovao joj je i onako dječački se smijao. Smijao se toj sotoni, koja je kraj njega bila samo da napakosti meni.

Ali on to nije znao, on onako lakovjeran i neiskvaren. Nije znao da nisu svi ko on.

Ja nisam bila kao on, kad sam ga vidjela s njom, nisam zaplakala. A htjela sam, ne da sam htjela plakati, htjela sam vrištati. Pa zar uvijek meni sve mora krenuti po krivom.

Htjela sam plakati, ali samo sam natjerala osmijeh na lice i prošla kraj njih kao da ne postoje.

Danima mi je u mislima bio on, nasmijan, ne zbog mene, zbog nje.

Nje, koja ga nije zaslužila. Te djevojke koja ne zna cijeniti njegov osmijeh, i koja se ne smije kada se naljuti i psuje, jer ne zna da je tad najsimpatičniji.Ona ne zna ko je on, šta je on, Zna da je moj, i kraj njega je samo zbog toga.

Ne znam šta da kažem o njemu?

Da je čudan, drugačiji, djetinjasti i stvarno stvarno

stvarno

lakovjeran

tajna-pogleda

Njegove su oči bile nekako čiste

I u njima se gubiš

Kao kada gledaš prostrano more

I ne znaš da li ćeš plivati

Ili potonuti

cigarete-i-poezija

Pisat ću ti,

Kako se osjećam,

I kada kiše padaju Bog plače,

Kada sunce grije Bog se smije.

Pisat ću ti,

O tome kako,

I šta osjećam,

Ali se nadam,

I sam ću pokušati,

Sakriti potpuni smisao,

Mojih osjećaja,

Jer to je nešto,

Što treba biti zakopano.

Kada sunce sija,

I nebo je vedro,

Život je plav,

Ali ja sam skriven.

Kada kiša pada,

I sa sivog neba,

Munja sijeva,

Ja iz svoje jazbine,

Izlazim.

Hodam,

Kada na ulici nema nikog,

Sam,

Moje misli i ja,

Paket cigara,

Sakriven pod šeširom.

Ne smeta mi,

Kiša koja pada po mom licu.

Sav mokar,

Sjest ću ispod neke strehe,

I pisat ću ti,

O osjećajima i aspektima,

Moga života,

Mojih osjećaja,

Moga osmijeha i pogleda,

Moje suze,

I moje tuge.

Za mene,

Nema duge poslije kiše.

Sve su to izmišljene priče,

Za mene sunce ne postoji,

Ne znam šta je toplota,

Jer kada dođe ljeto,

Mojoj duši je hladno,

Odgovara joj zima,

Jer sa svakim drhtajem,

Osjetim da sam živ.

Ali evo,

Ja napisa pola pjesme,

A ne rekoh ti ništa,

Izgubio se u mislima,

Dok me u realnost,

Nije vratio žar od cigarete,

Koji je ostavio ožiljak na mojoj usni.

Bol,

Vratila me u realnost,

U stvarno stanje moga duševnog stanja,

Samo me i ona u stopu prati.

Pitam se kada ću se nasmijati,

I da li ću i tada s cigaretom hodati?,

Hoće li biti dana,

Koji će proći,

Bez nekoliko praznih,

Kutija cigara?.

Moglo bi se reći,

Da sam pesimist,

Koji ne vidi svrhu života,

Možda je to do godina,

I manjka životnog iskustva,

A možda i zbog toga,

Što sam počeo pisati pjesme.

Pitam se,

Kakav je život ljudi,

Koji nisu tužni?

Pitam se,

Da li stvarno vrijedi izdvojiti vrijeme,

Za nekoga teškog poput mene?,

Da li ću ikad spoznati odgovore,

I prestati kriviti sebe,

Za nerješive probleme?,

Možda će to biti dan,

Kada ću prestati pisati,

I početi govoriti o tome kako se osjećam.

Ali do tad moj prijatelju,

Ja ti ne mogu puno reći,

I sam vidiš kako živim,

Moj život je jedna klasična rutina,

Alkohol cigara,

Kafa,

I kafana.

Dobar provod,

To je moj život,

Vjerovatno ću umrijeti mlad,

Ali možda je i bolje,

Zašto voljeti,

Čovjeka koji ne može biti voljen?,

Kako ukloniti njegovu tugu,

Kako oprostiti sebi,

Ako zbog mene,

Neko suze pušta?,

Kako ću ja onda,

Ostaviti cigarete i piće,

Kako ću reći da volim,

Ako to ne mislim,

I moje stanje se ne mijenja.

Možda i bude bolje,

Možda jednog dana,

Ostavim,

Olovku i papir,

Možda jednom i napišem sretnu pjesmu,

O nekoj ljubavi,

Koja nije nekad davno bila,

Ali eto možda i nekad,

Uspijem zapaliti cigaretu,

Iz ćejfa,

A ne iz ovisnosti o nikotinu,

I smiraju moje duše,

Možda i ovaj put,

Nikotin otruje,

Ovo crno slomljeno srce...

ekatarina

Nekada je jako teško reći zbogom ljudima koje voliš. Ali magija ljubavi je kada se telo lomi na komade, a tebi se kroz suze razaznaje osmeh, jer znaš da ih šalješ u bolji život, u srećniji život, pa makar ti i ne bio deo njega.

Ekatarina💫

ekatarina

takethisride

“Imagine cooking pancakes and dancing at 2 am with the person you love”

— takethisride

ultravioletna

jedno toplo pismo koje bih dostavila osećanju koje se zove ljubav ali pošto nemam adresu ili sam dobila pogrešnu uradite vi to za mene, pa se možda svima nama osmehne ljubav do kraja godine (kome još nije) nenormalnu sreću sam osetila dok sam ovo pisala i neka to bude moja afirmacija (at Serbia) https://www.instagram.com/p/CVGzSopNdBg/?utm_medium=tumblr