Najgore je kad se povučeš u sebe i postaneš hladnokrvan, smetaju ti tudji zagrljaji, tudje reči, tudje postojanje a niko ti ništa nije skrivio sem te jedne osobe. Sem tebe što si toliko verovao u svaku tudju reč, obećanje, što si se toliko zalagao. Ali šta je život bez rizika? Moraš dati nešto da bi dobio pa makar i izgubio, zato nisi ti tu nešto preterano ni pogrešio. Najgore je kad tražiš privremeno utočište u nekome, kad tražiš tu neku emociju, dobru dušu u nekome pa i kad to pronadjes, dosadi ti, odeš, i ostaviš, slomiš tog nekoga kao trsku samo zato što ne znaš ni ti šta želiš, ne znaš da li možeš ponovo da zavoliš, uzvratiš istom merom...Razmisljam, a razmisli i ti... koliko nas neke osobe unište zapravo, koliko posle svih tih stvari pokušavamo da budemo bolji, borimo se sa sobom da ostanemo isti, smejemo se pred celim svetom, a zapravo umiremo u sebi i znamo da život koji živimo nije naš, da vazduh jedva udišemo. I šta onda kad nam srce izgori? Šta kada samoća postane dovoljno duga, da vise i ne poželimo nekoga drugog, da nam svaki udah, momenat, sreća, zavisi od osoba koji nas tako raniše? Tužno je to što ti ljudi nikada nisu dovoljno shvatili šta su nam uradili a još tužnije što mi nećemo dovoljno shvatiti zašto povredjujemo uporno nekoga drugog koga ne želimo da nam bude ni za najlepše dobro jutro, ni za ceo život. Samo onako, čisto, privremeno.
Tužno je kako se detaljno ne sagledavaju tudje emocije, i tudji srušeni život, i koliko nas je zapravo briga, a ti ljudi su bili naš izbor, naš život.i da se sve to zna, i da nekada postaneš i svestan toga, pa se ne pokaješ. Barem sam sa sobom u svoja 4 zida ako ne pred tom osobom.
Znate kada vas neko moli da mu oprostite a vi zažmurite preko svih uvreda, najgorih stvari koje vam je ta osoba priredila? Tako je i mene molio on. Na sve sam žmurela, preko svega prelazila. I kažem sebi svaki put, pa dobro, nije to toliko strašno. Oprostiću ja. Možda će i meni trebati oprost sutra od nekoga, ako ikada nešto pogrešim. Znate, kad slepo verujete i volite svim svojim bićem i dajete sve od sebe, pokidate se skroz, vi se i izgubite i mislite da je to sjaj života. Davati nekome sve a ne tražiti ništa za uzvrat.