ZAGREB, JAVNI PROSTOR @zagrebjavniprostor - Tumblr Blog

Kineski Zagreb

Saša Šimpraga, 2026.

“Ljudi kažu da je Jang Ce velika rijeka. Velika jest ali ne i strašna. Nije li imperijalistička Amerika velika? Izazvali smo je i što se dogodilo? Ništa! Ima stvari na svijetu koje su velike ali ne i strašne.“

Mao Ce Tung, 1957.

Elementi kineske kulture, osobito tradicionalne kineske arhitekture, pojavljuju se u javnom prostoru Zagrebu od 20. stoljeća, a učestalije su prisutni po razim dijelovima grada od početka 21. stoljeća.

USKORO.

Serijal „Zagreb, volim te“, autora Saše Šimprage, posvećen je neobičnim temama o gradu, a novi tekst ide svakog ponedjeljka na portalu H-Alter.

Četvrta fontana

Saša Šimpraga, 2026.

„Voda je uvijek dobar sadržaj.”

Snješka Knežević

Najstariji zagrebački urbani park, Zrinjevac, sadrži tri reprezentativne fontane, dok ona četvrta i načelno planirana, stjecajem okolnosti, nikad nije izgrađena. U trenutku kad je park predan javnosti, početkom ljeta 1873. godine, fontana još nema. Novi perivojni trg oblikovan je simetrično, s četiri jednaka polja. Kontekstualno, tlocrtno je Zrinjevac lagano zarotiran u odnosu na ostale parkove Zelene potkove koji će također tek uslijediti. Trg Nikole Šubića Zrinskog i Zelena potkova danas su neodvojivi dio identiteta glavnoga grada, a vrijeme njihova nastanka i unapređenja utemeljiteljsko je, formativno, razdoblje koje značajnije uvodi elemente modernog grada koji se s razvojem i ušminkava. Kako piše Snješka Knežević, „dovršenje perivojskog okvira gradskog središta nije najveći među komunalnim pothvatima toga doba, ali je zacijelo najotmjeniji i od najviše simboličke važnosti. Njime se Zagreb predstavlja kao „moderan”, kao europski grad i kao hrvatska prijestolnica.”

Upravo će tamošnje, zrinjevačke, fontane postati i neke od prvih monumentalnih zagrebačkih fontana. Tema ukrasne vode na novouređenom trgu prisutna je više manje konstantno. Od kad je Novi terg, povodom tristote obljetnice smrti, preimenovan po Nikoli Šubići Zrinskom, njemu se u središtu trga planira i spomenik. U svom prijelogu, kipar Ivan Rendić temu s tvrđavom i likom junaka spaja i s vodoskokom. Možda najraniji zagrebački vodoskok onaj je o kojem piše Gjuro Szabo, a koji je privremeno postavljen 1869. godine, povodom kraljevskog posjeta, na mjestu tada uklonjenog i dotrajalog Marijina stupa na Markovom trgu.

Koju godinu prije nego su dogodile zrinjevačke fontane, privremena velika fontana, koju je projektirao Milan Lenuci, bila je postavljena na mjestu današnjeg HNK, za vrijeme trajanja Gospodarske izložbe 1891. Sadržavala je i vodoskok. U vodiću za tu izložbu, piše Snješka Knežević, „najavljuje se (...) premještanje vodoskoka iz sredine (izložbe, op. S. Š.) u polukrug s poprsjima nasuprot akademijskoj palači.” No, to se nije ostvarilo. U to vrijeme po gradu već postoji veća Bolléova fontana s Marijinim stupom na Kaptolu (po svemu sudeći prva u gradu) postavljena 1873., te nekoliko manjih fontana, poput one autora Ivana Rendića postavljene 1887. godine na Gornjem gradu (danas se nalazi u atriju Muzeja za umjetnost i obrt) ili nešto kasnije nastalih skromnih fontana u Botaničkom ili vrtu palače u Opatičkoj 10.

Izložba 1891. god.

Spomenuta izložba, uz dvije značajne privatne donacije Gradu, Glazbenog paviljona koji 1890. godine poklanja Eduart Priester, i spomenika Petru Preradoviću (koji tad stoji na današnjem Strossmayerovom trgu, nasuprot Umjetničkog paviljona) koji 1892. poklanja Stjepan Miletić, te nadolazeći carski posjet 1895., bili su neki od poticaja da se dogode i monumentalne gradske fontane na Zrinjevcu. (1)

No, prva zrinjevačka fontana nije nijedna od onih koje vidimo danas. „Prilikom posjeta prijestolonasljednika Rudolfa Zagrebu 1888. godine, kada je cijeli grad svečano uređen, u sredini (zrinjevačkog) parka je prema projektu Milana Lenucija podignuta provizorna fontana s vodoskokom” (2). Ta velika okrugla fontana na mjestu na kojem je izvorno planiran spomenik Šubiću Zrinskom, a na kojem je danas glazbeni paviljon, bila je prva monumentalna u Zagrebu, s vodoskokom. Ideja da Zrinjevac dobije vodoskoke nije bila nova jer je takvo obogaćenje perivoja s četiri fontane predviđano već 1878. U atmosferi gospodarske izložbe koja je potaknula dotjerivanje grada, ravnatelj Obrtne škole i projektant Hermann Bollé nudi pomoć oko ostvarenja ideje o vodoskocima na Zrinjevcu i to u svakom od četiri polja. Gradu, piše Snješka Knežević, nudi besplatno projekt i veći dio izvedbe.

U konačnici Bollé će biti autor prve trajne zrinjevačke fontane koja je smještena na sjeverozapadnom dijelu parka. Postavljena je 1893. godine. Ta je fontana u cjelosti zamijenjena faksimilom 1975. godine.

A ambicije s vodom za grad u ekspanziji veće su od jedne fontane. Ideju o dva bazena na južnome dijelu parka iznosi u novinama i novi gradski vrtlar Franjo Jeržabek. „U svako polje doći će po jedan bassin s vodom u obliku samoga polja, a usrid bassaina imale bi se smjestiti odgovarajuće figure ili vodomet.” Ta dva identična bazena s vodoskocima u južnom dijelu partera projektirani su u Gradskom građevnom uredu iako je postojala ideja da za njih bude raspisan natječaj. Za njih su razmatrane i figuralne kompozije, vjerojatno alegorije, no to nikad nije odmaklo dalje od ideje. Bazeni s vodoskocima izvedeni su 1894. godine.

Odustajanje od četvrte fontane pripisuje se financijskim razlozima. „U gradskom poglavarstvu izradjuju se za sada troškovnici za dva bassaina, koja bi došli u južni dio nasadah, dočim bi se sjeverni za sad bar ostavili bez bassainah. Ovi troškovnici i dotični nacrti bit će predloženi vrtlarskom odboru, te bi se već eventualno ovoga proljeća izveli. Upravo ovo preuredjenje nasadah na Zrinjevcu kao i zamišljeno postavljanje tih bassinah, odgodilo je razpis natječaja za nacrte četirijuh vodoskokah, kako je to zaključilo bilo Gradsko zastupstvo u svojoj sjednici od 4. prosinca (1893.). Valja naime počekati dok se rieši pitanje hoće li se doista postaviti svi bassaini, pa kad to bude odlučeno, tad će se prema tomu razpisati natječaj za nacrte kipovah ili vodoskokah, koje će se postaviti u sredinu ovih bassainah.” (3)

Lokacija četvrte fontane ostala je, dakle, na razini načelnih inicijativa, a onda je grad naglo postao veći i povijest skrenula drugdje pa je livada na sjeveroistočnom dijelu Trga Nikole Šubića Zrinskog već više od 150. godina mjesto za fontanu na koju se zaboravilo.

Fontane su općenito izuzetna urbana tema. Godine 2023. obilježena je 150. obljetnica modernog bečkog vodovoda i to postavljanjem nove fontane, rada kolektiva Gelitin, u gradskoj četvrti Favoriten, uz Zilkov park u blizini Glavnog kolodvora. Fontana je odabrana na javnom natječaju i novi je ukras grada. Možda je to jedan od mogućih smjerova prema zrinjevačkoj četvrtoj fontani koja bi mogla biti privremena ili trajna. Rješenje koje bi gradeći na prošlosti ponudilo suvremeno oblikovanje i odraz svog vremena kao novi dodatak za stari park. Onaj koji bi možda i nadmašio postojeće fontane, od kojih su dva bazena posve prosječna. No, oba su scenarija zapravo teško zamisliva u gradu koji odavno nije otvoren za eksperimente, koji vjerojatno nema ni institucionalnih kapaciteta za širinu, pa u određenoj mjeri ni snage urbaniteta koji zahtjeva više. Možda neće uvijek tako biti.

Nova fontana s česmom u Beču

Povijest Zagreba npr. ne bilježi oblikovno značajne javne česme, ali grad ima nekoliko dobrih fontana, poput kultnog i sjajnog Zdenca života Ivana Meštrovića i Ignjata Fischera (koji je, nažalost, teško zapušten), umirujućeg Kozmičkog ciklusa vode u sklopu tzv. Vrta za odrasle na Trgu Petra Krešimira IV. koji projektiraju Ciril Jeglič i Josip Seissel; osobito urbanistički odlične fontane autora Stjepana Planića na Trgu žrtava fašizma koja je dala na kvaliteti i paviljonu i trgu; poetične fontane Zvonimira Kanija s Augustinčićevim Dječakom na Svačićevom trgu; fontane kod Lisinskog grupe autora koja odiše modernošću; ili one odavno neispravne u parku bolnice Dubrava koja se ističe po eleganciji, i druge. Te su fontane razine kvalitete koju je grad dosegnuo i ispod koje sa svakom novom ne bi trebalo ići.

Odusustvo zrinjevačke četvrte fontane nije nužno potreba da se fontana postavi, već – polazeći od pretpostavke da je grad ideja – njena je priča osnova da prazni parter gdje je svojevremeno bila predviđena, potakne razmišljanje što bi taj park, čitava potkova, grad ili mi u njemu mogli biti.

1,2,3: Snješka Knežević, Zagrebačka zelena potkova

Objavljeno na portalu H-Alter, 10. kolovoza 2026.