Sad idem. Čuvaj se. Svijet u kojem živimo opasan je i okrutan. Zato budi oprezna i pametna. Ne vjeruj mnogo ljudima.
The Stonewall Inn
Interview Vampire Daily
taylor price
Claire Keane

PR's Tumblrdome

Discoholic 🪩
Phantogram Three
todays bird
cherry valley forever
🪼
No title available

ellievsbear
Cosimo Galluzzi
Sade Olutola
sheepfilms

bliss lane
Lint Roller? I Barely Know Her
RMH
art blog(derogatory)
Cosmic Funnies
seen from Colombia

seen from Türkiye
seen from United States
seen from Mexico

seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from Malaysia

seen from Austria

seen from Brazil
seen from United States

seen from Belgium

seen from India

seen from United States

seen from Malaysia

seen from United States

seen from Türkiye

seen from Iraq
seen from United States

seen from Belgium
@dodji-falis-mi
Sad idem. Čuvaj se. Svijet u kojem živimo opasan je i okrutan. Zato budi oprezna i pametna. Ne vjeruj mnogo ljudima.
Vjecito je kasnila. Na bus, na izlaske, na casove. Na sve. Pitam se da li ces I danas kasniti. Uvijek si bila drugacija od svake druge, zakasniti na sopstveno vjencanje bi vjerovatno bila samo tvoja usputna navika. Nadam se da si uzela vjencanicu koju si gledala prije par godina. Ili ces po prvi put poslusati mene. Doci u trenerci, rascupana. Sjecas se da sam rekao da si mi tada ljepsa nego u najskupljoj haljini? Pitam se jesi li njemu. Hoce li te on cekati sa osmijehom svaki put kad zakasnis jer si se “sminkala”, mada nemas niti malo sminke na sebi. Dovraga lutko, ni ja sam nikad nisam saznao zbog cega to sa sminkom. Znas, pazi sa tim kasnjenjem. Ja te cekam uvijek, on mozda nece niti danas. Jer, ipak, njemu dolazis. Meni nisi, vec godinama.
..
a fali taj rodni kraj,u svijetu bez djetinjstva,u Njemačkoj..jedva čekam,nekad u augustu,otići u moju divnu Bosnu,nagledati se te ljepote,provesti vremena sa svojim starim prijateljima i provesti se,pojesti najljepše ćevape na svijetu,piti našu divnu vodu i buditi se jutrom uz žubor Vrbasa..odmoriti taj jedan mjesec,koji će trajati kao 3 dana..💛
niko ne zna kako boli,nikome i ne pričam.
Twenty two years ago, 8372 Bosnian men, women and children were massacred in Srebrenica. Today we remember the victims, survivors and those still fighting for justice. Never forget Srebrenica! ♥ ️
Prišao sam ocu i rekao mu:
“Tata, upoznao sam jednu djevojku.Možda sam se čak i zaljubio, ali ona je tvrdoglava, kaže da za ljubav nije rođena”.
“Sine, pored tvoje majke, volio sam još jednu ženu. Bila je divlja. Isto tako. Pričala da nije rođena za ljubav, a voljela me više od bilo koga.Njen smijeh odzvanjao je ulicama. Bili smo zaljubljeni. Mladi. Volio sam je. Bila je moja prva prava ljubav. Ona ljubav koju ne možeš da objasniš. Ja sada imam 50 godina, i ne znam riječima da opišem to što smo mi imali. Život, sudbina… Odveli su nas na različite životne puteve. Ja sam upoznao tvoju majku, oženio se. Nemoj pogrešno da me shvatiš, volim tvoji majku svim srcem.Ona mi je dala tebe i tvoju sestru. A nju sam onda, slabo viđao. Čuo sam priče da je uspjela. Drago mi je zbog toga. Ne znam da li se udala, ali mislim da nije, jer ne znam ko bi mogao smiriti ono čudo od žene.Hajde mali, dovedi je da je upoznamo majka i ja”, kaže mi
Nakon nekoliko dana, doveo sam je. Došla je na ručak. Ulazimo u dnevnu sobu, otac sjedi na fotelji. Ona se pozdravlja, a on je stao i gledao u nju. Kao omađijan. Na trenutak mi se učinilo da je poznaje,čak bi se i zakleo da sam vidio suze u očima.
“Ista si majka”, govori joj.
Odlazi do sobe i donosi mi fotografiju. Njih dvoje, fotografija je stara 30 godina. Daje mi i kaže :
“Pogledaj, ista je ona”.
“Znači Vi ste ta, mamina nikad preboljena ljubav o kojoj mi je pričala. Ima i ona tu fotografiju. Često Vas se sjeti i kaže kako ste imali najljepši osmijeh koji je ona ikada vidjela”, govori mu.
“Reci majci da je i dan danas ona ostala moj poslednji osmijeh”. -S ljubavlju, T.
Naravno, uvijek sam ja bila ta koja sve može. Uvijek sam bila ona kojoj ništa nije teško za drugog, koja će se i posvađati sa svojima samo da ode kad je neko zove.Nikad nisam tražila izgovore, uvijek sam našla način,dok su drugi tražili izgovore. -ѕ ljuвαvlju, T.
zvaces me kad budes sam,to joj srce kida..
“Call me at 4 am, and tell me it’s because you want to hear my voice.”
— (via alunit)
Sretnem ga posle sto godina i kažem mu da se udajem i da sam trudna. Kaže: “Nemoj da se uvrediš, ali ne ide mi to uz tebe nikako”. Ne ide, jebiga. Ali tako sam odabrala i verujem da neću žaliti.
Ne postoji uništena ljubav niti se može ikad uništiti, ona se samo smanji i ne osjeća se u tolikoj mjeri kao nekad, srce miruje i čeka nekog ko će ga ponovno uzburkati. Čovjek sam od sebe malo daje a puno traži, tome nas je život učio ali to je pogrešno, treba davati mnogo da bi nam se toliko i vratilo. Život je pun ljubavi samo je treba naći, čak je i loš čovjek ima samo je nikad nije osjetio. Zašto spavamo? Treba se probuditi iz ovog dugog sna, treba voljeti i pružati ljubav onoliko koliko najviše možemo.
noć-punog-mjeseca
Uvijek si me pitao šta me čini sretnom. Ruže odgovorila bih. Mnogo njih.Čudno odmahnuo bi rukom , dok većinu današnjih djevojaka interesuju skupa auta , pun novcanik i provod do jutra. Ti voliš ruže. Osmjehnula sam se , da samo zna koliko mi znače te ruže koje drži u rukama odmah bi mi ih predao pomislila sam . “Uživaj , do nekog novog susreta” -rekao je. Ruže su otišle u ruke upravo onoj drugoj djevojci, suprotnoj od mene. Onoj kojoj neće značiti ništa .
Nikad ne spoznaš čovjeka u potpunosti kojeg srce i duša boli. On mnogo toga prešuti a malo kaže, to je strah od riječi i emocija koje su kao nabujali potok, koji se nikad ne zaustavlja. Čovjek je jedina brana koja vremenom popušta dok odjednom ne pukne, a kad pukne tad je ruševina koja ne traži pomoć već se sama popravlja….
noć-punog-mjeseca