11.
danas sporo češljam kosu zvukovi dana su tiši nego inače, koraci mačke i promrmljane riječi s radija krckaju kao udaljena šuma u ovoj plavoj prostoriji umotanoj u bijele zastore od stropa do poda duge kao spori puževi na kišnoj mahovini duge kao današnji dan danas sam udaljena tijelo kraj hrpice knjiga, tijelo golo ispod visećih tkanina koje se rastežu kao umorna zastava vojske koja se povlači u ovom prostoru daleko od mene, posvećena samo riječima na papiru zaokružene teme koje umiruju kao topla utroba danas se ne pitam gdje si i zašto nisi ispod mene, umotan u moju sjenu dok tvoje ruke slamaju moju tamu svojim bijelim, dugim prstima postoji vrijeme za ratove i postoji vrijeme za zacjeljivanje kroz ovako dug dan, modri biljezi moje kože bivaju više modrima od misli











