eugenicar

[fantasvviolence]

11.

danas sporo češljam kosu zvukovi dana su tiši nego inače, koraci mačke i promrmljane riječi s radija krckaju kao udaljena šuma u ovoj plavoj prostoriji umotanoj u bijele zastore od stropa do poda duge kao spori puževi na kišnoj mahovini duge kao današnji dan danas sam udaljena tijelo kraj hrpice knjiga, tijelo golo ispod visećih tkanina koje se rastežu kao umorna zastava vojske koja se povlači u ovom prostoru daleko od mene, posvećena samo riječima na papiru zaokružene teme koje umiruju kao topla utroba  danas se ne pitam gdje si i zašto nisi ispod mene, umotan u moju sjenu dok tvoje ruke slamaju moju tamu svojim bijelim, dugim prstima postoji vrijeme za ratove i postoji vrijeme za zacjeljivanje kroz ovako dug dan, modri biljezi moje kože  bivaju više modrima od misli  

[fantasvviolence]

10.

kada bi moji prsti 

sporim pokretom potonuli u jamice tvojih rebra

napravila bih veću umjetnost

od lijepih slika i sporadičnih otkinutih riječi

koje ljuštim od svoje srži kao ostarjelu koru drveta

i bacam pod svoje noge, nezadovoljna

sve neuspjelo

i neiskreno

i tako poraženo pred par zrna pijeska

onoga što nije bila ni silueta vremena

bolno je kako ne razumiješ prolaznost

i štogod ti rekla, zvučat će strano

kao žabe u vodi koja sporo ključa,

probuditi ćeš se jednog dana neprimjetno, sa hladnoćom

tvoji zidovi će narasti i sklopiti se nad tobom

i ono toplih zraka što ih izbjegne i padne pred tebe će postati

konstantinova vizija

kao što ti sada jesi u mojim očima

vrijeme će napraviti svoj krug

i postati ćeš ono što sada jesam

dotad ću biti netko drugi, drugdje i koliko god odmarala oči na ovoj zori sve u njoj miriši na suton

(via eugenicar)

[fantasvviolence]

it's saturday night and i'm all wrapped up in a blanket drinking tea, listening to la dispute and reading a history book. would somebody stop this party before it gets too intense

[fantasvviolence]

“Yet each man kills the thing he loves, By each let this be heard, Some do it with a bitter look, Some with a flattering word, The coward does it with a kiss, The brave man with a sword Some kill their love when they are young, And some when they are old; Some strangle with the hands of Lust, Some with the hands of Gold: The kindest use a knife, because The dead so soon grow cold. Some love too little, some too long, Some sell, and others buy; Some do the deed with many tears, And some without a sigh: For each man kills the thing he loves, Yet each man does not die.”

-Oscar Wilde

[fantasvviolence]

Ordo Rosarius Equilibrio & Spiritual Front // Your Sex Is The Scar

[fantasvviolence]

8. zelene ili plave

pogledaj oko sebe i reci da su to ljudi stvarno, misliš li da su to ljudi?  priznaj kako ih vidiš priznaj sebi što vidiš u očima ispred sebe čovjeka? ponekad vidiš prazninu u nefokusiranoj zjenici oka ne vidiš sebe ponekad ponekad je mutno i gleda nešto deseto najgore je kad vidiš riječi ako bolje pogledaš, vidiš to zapisano preko crnila ti nisi ti ti si nešto drugo sredstvo cilj utjeha napor samo riječ ponekad ni riječ, ništa refleks oka koji registrira pojavu koja u drugoj sekundi više ne postoji kad gledam u druge, vidim zemlju vidim male prljave potočiće, nedefinirane, s kičmama jegulja  i stijene koje su tvrde na dodir, nepomične, na povišenim otocima  kad dotaknem sebe, osjetim rahlu crnu zemlju od nje sam napravljena i zašto onda i dalje dok sam rukama umotana u korijenje uz težinu kontinenata zašto ne spuštam oči od blijedih rubova mjeseca

[fantasvviolence]

7.

smijala sam ti se jer si došao u jakni koja je bila veličine pet tebe gegajući, debeljuškasti balvan na dvije noge tvoje lice pod slabim, rasipanim uličnim svjetlima, s bistrim tamnim vjeveričjim očima s toplim, zdravim obrazima dotičem ti lice i umirem od smijeha, padam na tebe preko klupice, držim te za lice i oboje padamo prema podu, i smijemo se, smijemo, centimetrima od prljavog bljuzgavog poda oko nas je tišina, magla miruje, uvlači u sebe sav život i probavlja ga kao što bebe opipavaju lica, ja prelazim rukama po tvom nosu i obrvama i kapcima osjećam se krivo. ne kao da uzimam nešto tuđe nego kao da diram ono što egzistira u svom savršenom toku, gdje moje ruke čine intervenciju koja može samo nanositi štetu kao sebično dijete koje zna da ne smije vaditi živu hrpu perja iz gnijezda, ali i dalje želi dotaknuti, staviti na dlan - benevolentne namjere koje završavaju sa gorčinom vidjela sam. ne želim gledati više. ostavljam tvoje obraze i tvoju debelu jaknu, ne očekujem ništa od tebe, samo kradem par sitnica samo te čvrsto zagrliti još jednom prije nego što te uzmu jer tada, stvarno ćeš biti sretan i stvarno te više neće biti za mene dok čekam taksi, magla mi se uvlači u kosti, ljigava i hladna. drži me za ruku i ispunjava tvoj prostor, likujući jer ti si u gnijezdu ja sam u praznini objasnila bi magli da mogu da je utješnije, ne bi bilo ispravnije sve je onako kako treba biti.

[fantasvviolence]

priba, 2012.

[fantasvviolence]

5. TIJELA

moje ruke su se savijale prema tebi kao umorne grane vrba koje pokušavaju dosegnuti zemlju iz koje potječu smatrala sam te svojime na način toliko organski tvoja toplina je bila toplina moje krvi tvoje oči su bile otkinute iz mene nekad prije jer kroz pedeset slojeva tamnih zastora u koje se umotavam, ti si vidio tijelo ispod kad sam stajala ispred tebe, pridonosila sam ti umorne duplje mojih očiju i delte žila na moja dva zgloba (koja si mogao obuhvatiti jednom rukom) i moja leđa, za koja sam mislila da se zatvaraju sa tvojim tijelom (sa prirodnom lakoćom, svaki put u simetriji) u hladnim noćima na ogromnim praznim krevetima poslije tihih dana, kada sam se bojala leda u tvom pogledu poslije alkoholnih noći, kada bi zaspali teško dišući u sljepljenoj vrućini poslije slanih prijepodneva, kada bi bio umoran od mora a ja bih proučavala osunčano crvenilo tvoje kože (egzotika! - moja koža ne zna izgorjeti) stisnula bih te toliko čvrsto moleći da zdrobim svu distancu među nama moj strah je ponekad bio grčevit kao jeza slijepog plivača kojeg struje ponesu u polja vrulja dopustila sam ti da nosiš noževe, za našu dobrobit ne znajući da ćeš ih noćima držati na mojoj strani jastuka rujući meni rane koje su se pretvorile u rupe, koje su se pretvorile u ponore koji su naposljetku progutali naše ostatke.

[fantasvviolence]

THE PAuSE WHEN THE WHOLE WORLD STOPPED IN ITS TRACKS

    YOUR FACE ENCOMPASSES ALL OF THE EARTH’S BEAUTY

    YOUR LiPS RED LIKE RIPEN- ING FRUIT SEPARATE AS THOUGH IN PAIN    THE SMILE OF A CORPSE

    NOW LIFE OfFERS DEATH ITS HAND

    THE CHaIN HAS BEEN LINKED WHICH CONNECTS THE MILLENIUM OF GEnERATIONS THAT ARE DECEASED TO THE MILLENIUM OF GEnERA- TIONS THAT ARE TO COME Edvard Munch, from the sketchbook "The Tree of Knowledge"

[bekpekerizm]

Mixed media collage Photocopy art A4 paper

[fantasvviolence]

i love it when friends make pretty stuff

[fantasvviolence]

it's just ridiculous how hot aleksandar srnec was it's like

bby you can install your lumino kinetic art in my bedroom  anytime

[fantasvviolence]

Jezero, 2011. originally analog but poorly scanned

[fantasvviolence]

“You darkness, that I come from, I love you more than all the fires that fence in the world, for the fire makes a circle of light for everyone, and then no one outside learns of you. But the darkness pulls in everything: shapes and fires, animals and myself, how easily it gathers them! - powers and people - and it is possible a great energy is moving near me. I have faith in nights.”  ― Rainer Maria Rilke

[fantasvviolence]

4. eugenika (staro)

"...there is no natural perfection, only thousands of little odd-shaped stones softly clinking together under the weight of a colossal running stream, and a fistful of this muddy, ice cold ore has more soul than you ever will you, my beloved traitor you, the hollowness of my being whose absence is a thin, silver thread pulling and shaping the borders of my entireness " (unutar nekih bilježnica 2013.)

[fantasvviolence]

siluete, 2011. scanned from film 

[fantasvviolence]

akademija likovne umjetnosti u zagrebu, 2013.