“Eye contact is a dangerous, dangerous thing. But lovely. God, so lovely.”
— Hedonist Poet (via thoughtkick)
art blog(derogatory)
todays bird
AnasAbdin
Sweet Seals For You, Always

Kiana Khansmith
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
One Nice Bug Per Day
Show & Tell
Jules of Nature

Discoholic 🪩

No title available

JBB: An Artblog!
almost home

PR's Tumblrdome

★
cherry valley forever
we're not kids anymore.

Janaina Medeiros
hello vonnie
NASA

seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from Singapore

seen from Brunei

seen from Hungary

seen from Italy

seen from United States
seen from Netherlands

seen from Türkiye
seen from New Zealand

seen from United Kingdom
seen from United States

seen from United States

seen from United States

seen from Germany
seen from United States

seen from United States
seen from Singapore

seen from Czechia
@human-cosmos
“Eye contact is a dangerous, dangerous thing. But lovely. God, so lovely.”
— Hedonist Poet (via thoughtkick)
Nedostaješ.
Ako nekad čitaš ovo, sutra ili za deset godina, trideset, pedeset, čitaj kao da čitaš prvi put. Nevažno da li si i dalje djevojka, žena u godinama, ili starica. Nevažno da li si i dalje njegova, nečija ili ničija, čitaj ga sa istim onim žarom kao da ti se trenutno dešava. Nedostaje mi prva rečenica koju izgovorim kad te vidim. Nedostaje mi tvoj pogled, onako polusanjiv i radostan. Nedostaje mi kad se protežeš. Nedostaje mi način na koji me gledaš, sa rukom na bradi, a ujedno grickaš nokte zubima. Nedostaje mi ona fleka od kafe na tvojoj majici. Nedostaje mi tvoja majica. Nedostaje mi da zajedno peremo ruke i da se umivamo. Nedostaje mi da te milujem i pokrivam dok spavaš, a ti da se praviš kao da ne čuješ i da ti je svejedno. A znam da nije. Nedostaje mi da te mazim, da ti namještam kosu kako mi odgovara. Nedostaje mi tvoja kosa. Mokra, vlažna, prljava, puštena, vezana. Nedostaje mi da brojim mladeže na tvom licu i da ih nikad ne izbrojim do kraja. Nedostaje mi tvoje lice, tvoje ruke, tvoj glas, tvoje oči. Nedostaje mi miris tvoje kože. Nedostaje mi da ti kažem svakog jutra ‘’Dobro jutro ljubavi’’, ili ‘’Sunce moje, volim te’’. Nedostaje mi ono ‘’Šta ti se jede?’’, ili ‘’Idi do kupatila, čekam te u krevetu…’’ Nedostaje mi tvoj hedonizam koji ne volim kod drugih. Nedostaju mi tvoja obećanja da ćeš manje da piješ i pušiš. Nedostaje mi da te zasmijavam i osvajam pošto je to izgleda jedina profesija za koju sam predodređen. Sve ostalo još moram da učim. Nedostaje mi da ti grijem stopala rukama i da budem srećan zbog toga. Nedostaje mi da ti čitam neobjavljene i nezavršene priče. Nedostaje mi život kakav postoji samo u tvojim očima i nigdje više. Nedostaje mi to da ti bar malo nedostajem, bar ponekad… Ako čitaš ovo nekad, čitaj polako, najsporije što možeš, riječ po riječ i od svih ovih nedostajanja sastavi našu ljubav. Nedostaju mi godine koje nećemo provesti zajedno. Nedostaje mi život koji nećemo proživjeti. Nedostaju mi svi oni trenuci koje ćeš pokloniti drugom. Nedostaje mi more na koje više nikad nećemo otići. Nedostaje mi ono naše proljeće koje očigledno nećemo udahnuti do kraja. Nedostaju mi naša djeca koju nećemo imati. Nedostaju mi filmovi koje nećemo gledati. Nedostaju mi tvoji snovi koje ćeš da prepričavaš drugima. Nedostaju mi tvoji problemi koje će drugi da ti rješavaju. Nedostaje mi sve ono što bi tek moglo da mi nedostaje da smo zajedno… Nedostaje mi tvoje tijelo pored mog. Nedostaje mi tvoje tijelo koje nikad nisam doživio kako treba. Nedostaje mi da ti se dajem, da te radujem, da te usrećujem, da te gledam kako zadovoljna dišeš pored mene. Kako se zadovoljno budiš i uspavljuješ. Nedostaje mi da te ljubim po stomaku, leđima, butinama, tamo dole, svuda. Nedostaje mi da te oslobađam dodirom. Nedostaje mi da ti pričam šta ću sve da budem u životu. Nedostaje mi da budem heroj u tvojim očima. Nedostaje mi tvoja podrška i tvoje divljenje. Nedostaje mi da ponovo budem najjači u tvom pogledu. Nedostaje mi tvoj pogled kao moje najbolje ogledalo, ali to sam ti već rekao, sjećaš se… Nedostaje mi da spustim glavu na tvoje rame, a ti da ostaneš uzdržana, kao da ti ništa ne znači. Nedostaje mi da mi kažeš da moraš da ideš, a ja da te zadržim, pa da ostaneš kod mene još puna četiri sata. Nedostaje mi tvoje otmjeno odbijanje i način na koji mi to kažeš. Nedostaje mi ono tvoje ‘’nismo jedno za drugo’’, i ono moje ‘’valjda se i ja nešto pitam’’. Nedostaje mi tvoja ljubomora koju vješto skrivaš, a posle se odaš, kroz smijeh. Ako nekad čitaš ovo, znaj da neće niko da te štedi, niko. Život će te trošiti kao što troši sve i svakoga. Snovi u koje se kuneš mogu da te izdaju na prvoj krivini. Ljudi takođe. Ali ne odustaj, nikako ne odustaj. Zbog sebe, zbog mene, zbog nas, zbog života koji vrijedi odživjeti do kraja. I obavezno se nadaj i voli, to je jedino što može da te održi. Nedostaje mi uzbuđenje pred naš susret i razočarenje što nikad nisam stigao sve da ti kažem. Nedostaje mi da budem uz tebe i kada nisi u pravu. Nedostaje mi da te branim kada te napadaju. Nedostaje mi da se razdereš na mene kada poludiš. Nedostaje mi da ti pričam poeziju, pardon, da je izmišljam i prepravljam, u trenutku, onako kako nama odgovara. Nedostaje mi da ti se žalim, na tebe, tebi, u trećem licu, pošto nemam kome drugom. Nedostaje mi tvoje smijanje, tvoja strast za životom, muzikom, ljudima. Nedostaje mi da mi kažeš da ti nedostajem… Nedostaje mi tvoj neprestani smijeh koji traje i kada se zaustavi. Nedostaje mi tvoja ležernost, tvoja opuštenost, otkačenost i ono tvoje čuveno ‘’ma lako ćemo’’. Nedostaje mi tvoj zagrljaj, dodir, tvoja pravdanja, izvinjenja. Nedostaje mi da te čekam i ispraćam. Nedostaje mi da te ljubim, a ljubim te. Nedostaje mi da te sanjam, a sanjam te. Nedostaje mi da te volim, a volim te. Ako nekad čitaš ovo, okreni, znaš, ma nema veze… Nedostaje mi tvoj život, tvoje nade, tvoja očekivanja, tvoji strahovi, tvoja nesigurnost. Nedostaju mi tvoja pitanja, tvoji savjeti, tvoja mišljenja. Nedostaje mi sve što je tvoje. Nedostaje mi način na koji me posmatraš dok razgovaram sa tvojima. Nedostaje mi tvoj otac, tvoj brat, tvoja majka koju nikad nisam upoznao. Nedostaje mi tvoja soba. Nedostaju mi tvoje čarape koje uvijek pomalo vise, a ti ih navlačiš. Nedostaje mi tvoj stomak koji uvijek prikrivaš. Nedostaje mi tvoja odjeća, tvoje torbe, tvoje knjige. Nedostaje mi tvoj život i sve one stvari oko tebe koje ti ne primjećuješ. Nedostaje mi tvoje pojašnjenje da smo samo prijatelji i da je zaljubljenost iluzija. Nedostaje mi moje pojašnjenje da te volim i da je sve osim toga iluzija. Nedostaju mi šifre koje samo mi razumijemo, mjesta kojima smo samo mi prolazili. Nedostaje mi da te vodim svuda i da te pokazujem svima kao najljepši dio mene. Nedostaje mi da te osvajam, svjestan da si vrijedna tog osvajanja. Nedostaje mi način na koji me posjeduješ, praviš se kao da me nemaš, a dobro znaš da me imaš više od svih. Nedostaje mi da me voliš. Nedostaje mi tvoja energija, tvoja ličnost, tvoja volja. Nedostaje mi tvoj šarm koji se ravna sa najboljim filmom. Nedostaje mi spajanje, lakoća, prisutnost, spontanost, spokojstvo koje osjećam kad smo zajedno. Nedostaje mi tvoja duhovnost, tvoja suština. Nedostaje mi da mi se javiš prva, da me pozoveš, da se brineš o meni. Nedostaju mi tvoje poruke usred noći. Nedostaje mi da ti kažem da si najbolja stvar koja mi se u životu dogodila. Nedostaje mi da ti kažem da te volim i da sam spreman sve za tebe da uradim. Kad kažem sve, mislim na sve. Nedostaje mi da budem bolji od svih, zbog tebe. Nedostaje mi da budem luđi od svih, zbog tebe. Nedostajem sam sebi onakav kakav sam sa tobom… Nedostaješ.
Ako si sama, ako na uglu
ugledaš klupu, osetiš tugu,
seti se mene, seti se tada
ulice moje levo od parka,
kućice trošne, vrata od stakla
Celebrate small victories! You deserve it so much! Congrats on reading a whole chapter of your textbook! Congrats on taking a walk when you felt like you needed it! Congrats on that glass of water! Your body needed it! Congrats if you got out of bed today! I’m so proud of you keep it up!
Ne znam zbog čega ali ogroman utisak na mene je ostavilo kada sam pročitala ‘Nedostajala si mi onda kada sam te imao, zamisli koliko mi nedostaješ sada kada te nemam.’ Zamislite kolika je to količina ljubavi. Kada voliš nekoga, a taj neko nije tu.
_
““… and we are in bed together laughing and we don’t care about anything.””
—
Charles Bukowski
(me)
“I hope to arrive to my death late, in love, and a little drunk.”
— Atticus
it doesn’t matter how good you’re doing, those sad nights will creep up on you from time to time and that’s ok. doesn’t mean all your progress is gone
forever that girl that gets really excited when the sky is in pretty colours
Zavjet koji sam ti napisao
Zamislio sam to tako da se ne damo nikome. Da svaki dan budemo zajedno, do kraja vremena, pa i nakon toga. Da si svaki dan u mojim rukama, da slušam kako nježno dišeš dok spavaš i da osjetim kako ti srce kuca samo za mene, divnoćo moja. Da ti svaki dan pokazujem koliko je velik moj svijet jer si ti u njemu. Da te vodim u šetnju pored jezera i da gledamo labudove. Da učinim da se osjećaš kao najposebnije biće na čitavom ovom svijetu i da ti pokažem kako za mene ne postoji niko drugi. Samo ti, srećo moja. Da te držim dok me gledaš u oči, grcaš od suza i govoriš kako poslije mene nikad više nećeš voljeti. Da smirim sve tvoje oluje i nemire. Da me držiš cijelog, kada se raspadam od života. Da se držimo zajedno i ne mrdamo dok svijet oko nas gori, jer dok se tako držimo čuvamo ono najvrednije što imamo na ovom svijetu. Da te volim najjače. Da me voliš najjače. Da ti dokažem da je ljubav najjača sila u svemiru. Da nam svaki dan bude pun ljubavi, pun sreće, pun nas. Živjeli mi!
Jednom kada budem imao 85
I na kraju je ispalo baš kako sam i znao da će ispasti. Milioni galaksija prepunih slika bez tvog lika. I onda ja uzmem olovku, pa čak i ako nikad nisam znao lijepo crati, ja po svim tim slikama u svim tim galaksijama crtam tebe. Znaš ono kako sam uvijek tebe crtao? Ono srce pa na njemu krila. Jer od te tvoje ljubavi sam se osjećao kao da sam tvoj anđeo. Čuvao sam te od mraka i strašnih monstruma ispod, iznad i pored kreveta. Bio sam jači od strahova i brži od crnih misli. Bio sam samo tvoja zraka sunca na dosadni, oblačni utorak. A sada dok sjedim na balkonu i pijem vrući čaj, razmišljam i nekako mi se sve čini da nisam samo ja tebe čuvao. I ti si mene. O kako si i ti samo mene. Od svih ljutih neprijatelja, otrovnih prijatelja i na kraju od mene samog.
Hvala ti što ljubav nikad nije bila jednosmjerna ulica sa tobom. Hvala ti što je bilo tako lako voljeti te. Hvala ti što je bilo teško izgubiti te. Nikada nisam volio kada ljudi kažu ovu, ali jebote, hvala ti što postojiš.
Spavaj sad moj anđele na svom oblaku daleko od mene i ovog svijeta na kojem smo sagradili jedan mali život. I nekada, ako ti nije previše teško, pogledaj me i pošalji jednu zraku sunca samo da mi utorak bude malo ljepši.
Najveće bitke sa tobom sam imao dok te nije bilo tu
forever that girl that gets really excited when the sky is in pretty colours
sometimes you need to do the hard thing. study for your test even if it’s boring and you want to avoid it. get up an hour early to exercise even if you feel like death. go out of your way to help someone else even if it’s inconvenient. do something alone even though you’re afraid of being judged. go somewhere new even if it’s scary and disorientating at first. confess to the person who makes u blush even if it means risking rejection. let go of your old habits even though it feels like you can’t live without them. it’s supposed to be hard. life isn’t going to have amazing rewards if you’re always feeling comfortable.
Sine…
You don’t even know your power
Forever rebloging this