Untitled

Zikret Saletović

[kadsvinjepolete]

Pomiluj potlačene,

osvijetli im Zemaljske oreole

da bace tračak svjetlosti na tminu

postojanja.

Uzdigni Gazinsku majku,

da sina vadi iz kolijevke,

ne ispod ruševina.

[kadsvinjepolete]

Od pamtivjeka umiraše ljudi

harale bolesti, pošasti ebole i kuge

sahraniše ih časno, redovi dugi

al’ kako sahraniti čovjeka što umre od tuge?

[kadsvinjepolete]

[kadsvinjepolete]

U kućici nadomak šume, živjet će dvoje ljudi.

Sa istim strahovima i čežnjama, u istim ponorima i visinima.

Gledat će horizont sa trijema i biti sretni tek iz razloga što udišu vazduh.

Poneka će lisica prelijetati grmove, oblaci najavljivati oluje, a njih dvoje skrivat će se u zagrljajima.

Građenim mnogo duže od kućice.

[kadsvinjepolete]

Gledah te netremice kako stojiš,

u odori zelenoj,

očiju dubljih od svih mojih strahova.

spreman da se kao neplivač

utopim u njima,

znajući da ću sasvim sigurno isplivati.

Negdje u ljubavi,

Negdje gdje nikad prije nisam bio.

Posmatrah tvoje ruke,

Nježnije od mojih, životom nagrđenih

i vidjeh utočište čijeg postojanja nisam bio svjestan prethodnih godina.

Gledah, i kad sam trepnuo,

Napisala se pjesma.

[kadsvinjepolete]

Potucam po tunelima istine

poput šteneta sa povrijeđenom šapom.

Režim na svaku dogmu,

svakog nositelja konačne istine.

Nalivam se u krčmama prolaznosti

Noseći u novčaniku tvoju požutjelu fotografiju.

Dižem ruku kao da se predajem - zapravo,

Konobara zovem.

[kadsvinjepolete]

Pjesma o Šobiću, koju sam napisao sa tek napunjenih sedamneast, može proći za jednog tinejdžera.

[kadsvinjepolete]

Rat je završen,

počinje prebrojavanje.

Toliko i toliko mrtvih,

nešto više ranjenih,

duplo više protjeranih.

veliki vjernici u bogomolje prvi put kročili

kad su ih minirali.

Prebrojali gubitke i žrtve

Neke našli u Skandinaviji i Americi

Neke u tercijarnim grobnicama

Od nekih ni riječi.

Samo još u ratu

nisu našli

pobjednika.

[kadsvinjepolete]

Dva skeleta zagrljena,

ogrnuta kožom nametnutom

ti kroz mene sebe grliš -

sve u sebi zametnuto.

[kadsvinjepolete]

danas je ponedjeljak.

mjesto školskog, čujem zvono za uzbunu.

sretan što me mimoišla granata,

nesretan znajući da je sustigla nekog drugog.

ispod ruševine izvlačim neokrnjeno mače,

vijem ga u kaput

i misleći na svoje,

sebi u prsa prozborim:

nemoj i ti da mi umreš.

[kadsvinjepolete]

Čitao sam o ženama

čije su materice ispadale

od fizičkih poslova.

Poslova, nadmuških.

Poslova, nadljudskih.

Nakon toga, dugo nisam čitao...

Dok su potonji zaduživali

puške i šinjele,

zaneseni obećanom revolucijom

djeca su i dalje rasla,

stomaci su i dalje krčali glađu

krave je i dalje trebalo napojiti,

njive preorati.

Život živjeti.

Majke su prva linija odbrane,

bez ikakvog ordena i

stečenog priznanja.

Heroji čije su zasluge vječito

preuzimali drugi.