#stihovi

[tijanatasmaric11]

Ako ikada budes pricao o meni, reci im…

Postojala je jedna zena koja me volela jace nego sto sam ja ikad voleo sebe

Dala mi sve sto je imala, stajala uz mene i kroz vatru bi prosla samo da me spasi.

A ja… umesto da je cuvam kao sto se cuva nesto sveto, pustio sam je medju plamen, vlastitim rukama je gurnio tamo gde ju je najvise bolelo.

Neka znaju… nisam izgubio nju.

Izgubio sam coveka koji sam mogao postati uz nju.

[velikamisterijauniverzuma]

Nađem se, tako, u tmurnim dubinama duše, uma. Život me naučio da sve prolazi, da jedina konstanta je promjena, itekako to dobro znam.

Ipak, kada god zaronim, kada me te dubine uzmu k sebi, obaviju svoje hladne, no poznate, nekada čak i utješne ruke oko mog umornog tijela, kao neka zlokobna imitacija topline zagralja majčinih ruku koje štite svoje dijete od kojekakvih čudovišta u noći.

No ova čudovišta su mnogo strašnija, nevidljiva, nečujna, ali posve prisutna. Kada vrištiš bez glasa, bježiš u mjestu; i sve što preostaje je da čekaš da prođe, jer znaš da hoće.

Ali te dubine, teške, tamne, u tom ogavnom zagrljaju te umilnim glasom uvjeravaju da je sve u redu, da promjene nema, ne treba biti, da taj osjećaj u prsima jeste bolan, ali barem poznat.

[pisemdaklepostojis]

pa je malo tužno kad shvatim

da mi je najdraže u mojoj Fiesti (čitaj Ferrariju)

sama

slušam radio

a na njemu vijest je dana

da te volim

iako danas nisam imala baš ni jedan

jedini razlog

za to. 🫀

[belog-grada-crna-princeza]

Prošla je pored mene

Zakačila me ramenom na pešačkom

U jakni boje cigle i srebrnim alkama

Prepoznala sam njihanje kukova

Koji je odvode u besciljnost

Osetila ubod zavisti

Koji mi se zariva duboko

Ispod svih izgovora

Želela sam da bacim telefon iz ruke

Sjurim do prve govornice 

Koja odavno ne postoji 

Zatvorim se u portal između mene i sveta

Veliki grad u kom niko nikog ne čuje

Nestaje kada mu okrenem leđa

Utonem u ritmičnu tutnjavu

Ljubavi preko žice

Ovo je hitan poziv

Probudi se

Ustani

Trči

Beži

Saznala sam da voleti nije opsesija

I opsesija nije spas

Utočište nije tuđe rame

Zaljubiće se u ulogu - uloge nisu ljudi

Izbegavaj psihijatriju 

Patologija kakvu imamo još nije opisana

U udžbenicima na medicinskom fakultetu

Imamo još samo nekoliko snežnih zima

Do sledećeg velikog potopa 

Ne lupaj glavu godinama

Poludećeš od nedostatka smisla

Ili je lupaj - imaš koju viška da protraćiš

Nestani i vrati se i reci naglas

Da si možda bila u pravu ono sa 19 

I sada ne piješ lekove iz inata

Ali zaboraviš na sve kada gledaš u pseće oči

Vodene površine

Lepe žene

I setiš se svega 

Na terapeutskom kauču

Za volanom

Kad ostaneš sama 

I maločas,

Posebno maločas,

Kada si u sred gužve srela nju.

-K

[kadsvinjepolete]

Gledah te netremice kako stojiš,

u odori zelenoj,

očiju dubljih od svih mojih strahova.

spreman da se kao neplivač

utopim u njima,

znajući da ću sasvim sigurno isplivati.

Negdje u ljubavi,

Negdje gdje nikad prije nisam bio.

Posmatrah tvoje ruke,

Nježnije od mojih, životom nagrđenih

i vidjeh utočište čijeg postojanja nisam bio svjestan prethodnih godina.

Gledah, i kad sam trepnuo,

Napisala se pjesma.

[lovergirl77]

[brodludaka]

umirem za pažnjom.

[n3v3r-n3v3rland]

Trebam, da izvadim mozak na mjesec dana, da odmorim.