"... i to si znao. Sve." Ova zenska bitanga

[meaculpa05]

“Prije bih naoružao čitavu Njemačku nego nju” 🫦💃🏻

[bosforski]

[pisac-u-tami]

Novembar je stigao, u ovaj hladni grad, sjedio sam u kaficu, koji je imao pogled na jednu klupu, na toj klupi prije par godina je zavrsila velika ljubav. Kakanj je bio prelijep grad, ulice su bile duge, zimi je taj grad sijao, bio je to snjezni grad. Svake godine na isti datum, dosla bi ona, nekada djevojka srece sa najljepsim osmijehom, a sada djevojka tuge, sjela bi, zadrzala bi se par minuta na toj klupi, kao da je ocekivala njegov dolazak. Voljela ga je jos uvijek, bila je zamisljena, cesto sam ih promatrao, kako joj je sklanjao kosu dok bi je ljubio, svi znali tu pricu o njihovoj ljubavi u ovome gradu. Mnogo su voljeli ovaj grad, za njih grad ljubavi nije bio Pariz, vec je bio ovaj grad, u kojem su oni bili. Djevojka bi se zadrzala par minuta na toj staroj klupi, i otisla bi. A on bi dosao par sekundi kasnije, sjeo bi na klupu, i okretao se, kao da ocekuje njen dolazak, nikada nisu saznali da ih je djelic sekunde djelio od srece. Bili su tako blizu a opet tako daleko.

D.

[purplechem73]

-Šta baš ne voliš?

- Ne volim kad mi oči izgube sjaj!

[sanjarx]

Ne patiš ti prijatelju zbog nje/njega, nego jer ti fali da ponovo voliš.

Otrezni se, idemo da volimo ponovo i ponovo i ponovo, pa niko nije veći od ljubavi!

[manofprose]

Scent of A Woman

[zivotsladjiodmeda]

Željna sam te kao zraka onog koji ne može da diše

Ali ne želim da se navikavam

Gledati te ovakvog

Jer ako naše vrijeme

I bude i ne bude

Neću da te pamtim ovakvog

Dovoljno sam vidjela

Da se uvjerim u realnost

I razumijem što se trenutno moje želje

Ne ispunjavaju

Ali ne trebam dalje

Čaprkati zemlju koja nije u mom posjedu

Jer ako ikad to ipak postane

Nastojat ću iz nje izraste najdivnije cvijeće

[tijanatasmaric11]

Takva ti je ona.

Dobra, a koliko ju je to kostalo nikad neces znati.

Naucila je da cuti… jer kad je pricala, niko nije slusao.

Sta sve nije prezivela…

I izdaje. I prazne ruke. I ledja onih kojih je grlila najjace.

Pa opet hoda uspravno.

Sa ranama koje ne zarastaju, samo se naviknes da bole.

Daje ljubav, i kad je njoj fali.

Smeje se, da ne bi pitala “Zasto bas meni?”

Ne trazi nista, jer su joj vec previse puta uzeli sve.

Ona ti je tisina u kojoj ozvanja krik.

I dok je gledas, mislis jaka je.

A ne znas da se svako jutro sastavlja iz komadica.

Jer takva ti je ona.

Dobra.

I kad vise ne moze, ona moze jos malo.

Za sve.

Osim za sebe.

Tvoja T

[villain-tears]

I svi teški trenutci, s tobom, postanu oni lijepi...

[azraflowers]

Azra couldn't say honestly that she knew what was happening. What she did know was that whatever carefree event this night had started as--a dance, a charity--was long gone, and things had quickly shifted into a fight between life and death. She also knew that she had a crick in her back she'd be feeling for days and was very much out of the running for this dance contest after the ghost inside of Dilan had tripped her with marbles and sent her flailing to the ground. She knew she'd long since lost her dance partner. And she knew that Jas--the only person Azra had ever met who could do what she could, someone she had talked to only briefly on one of the ghost tours but who had felt like an angel come to bless her, a life-raft in a drowning ocean, an unexpected ally she was so thankful to have met, someone to tell her she wasn't crazy--Jas couldn't finish this ritual on her own.

Azra reached out and took both of Jas' shaking hands in her own and squeezed. "It's okay," she said. She watched as the vampires rushed toward the dying man. "It's okay. They're going to save him. It's going to be okay. And I-I can do it. Tell me what to do, and I'll do it." She had never done anything like this before, never been part of a coven, never performed a ritual of this nature. But she wanted to help. All she'd ever wanted to do was help. "I can do this."

@cantfightmoonlight

[cantfightmoonlight]

"No. It's really not," Jas whispered out, her body tensing as she felt the other Spirit Raiser grab her hand. Jas' instinct was to recoil from the touch, but when she turned to take in Azra's wide and hopeful eyes, Jasmine gave Azra's hand a quick squeeze back first, before pulling away. Moving to wrap her own arms around herself as she shook her head the smallest bit once more. "There is no saving him. He's going to die," She admitted quietly under her breath. Her voice all, but a soft whisper as she met Azra's gaze. "Whether we like it or not, that is his fate and... and mine. I, uh, I brought someone back from the dead. Once upon a time and that right there? That's the price," Her voice broke as she quickly adverted her gaze from where Julian laid gasping out for air a few feet away.

"Sorry, I-" She shook her head once more, willing her hands to stop shaking as she lifted her chin to meet the other woman's gaze. "We can help her though. We can perform a spell to expel the ghost from her body. But, we- we need to be able to focus. So, we should clear as many people out of here as possible. I can't- its hard to think with all of the noise," the telepath admitted, not only trying to still her racing and guilt-ridden heartbeat, but trying to simultaneously flush out all of the other thoughts in the room despite every inch of her being begging her to run and hide instead.

@azraflowers

[klinac]

Ja za ljubav glavu gubim i umirem kada ljubim.

Azra na moj način.

[letkrozsnove]

Daily reminder: Najveći confidence boost je kad poznaješ sebe u dušu.

[pisac-u-tami]

Danas dok sam bio na poslu, sjetio sam se tebe, i ne znam zasto sam se bas tebe sjetio, ali sam imao potrebu da napisem nesto o tebi. Uvijek sam mislio da ce moje pisanje, dobiti knjigu i da cu tu jednu sa posvetom pokloniti tebi, ti si uvijek vjerovala u mene i u moje pisanje, toliko si zeljela da napisem knjigu, a ja knjigu nikada nisam napisao, poceo sam ali nikada nisam zavrsio. Sjecas se koliko si mi govorila da je trebam tu knjigu, da knjiga treba mene, nikada ti nisam znao pokazati da sam zaljubljen u tebe, i ako si mi 3 puta davala sansu i vjerovala mi u ljubav koju sam ti obecavao a nikada nisam mogao dati, ne zato sto sam bio sebican vec ti si bila prava osoba samo ne za mene. I nakon svih tih godina pamtim te kao nesto najbolje sto mi je zivot donjeo, nikada niko nije vjerovao u mene toliko kao ti, i znam da ovaj tekst nikada neces procitati, ali te zelim zamoliti da mi oprostis, nisi ti bila kriva, vec ja. Ti si bila najbolja ali vrijeme je bilo pogresno, srce mi je bilo slomljeno i nisam znao kako da te volim, pa sam krvario po tebi, zao mi je sto sam te toliko jako povrijedio. Prve ljubavi ne ostaju u lijepom sjecanju a ja sam toliko zelio da ti ja budem lijepo sjecanje a pretvorio sam se u nocnu moru. Ne znam gdje si poslije svih tih godina, gradova, ali se zaista nadam da ti je crna i dalje omiljena boja, da jos uvijek volis crne ruze. Nadam se da si sretna onako kako si zasluzila da budes, i da se jos uvijek najljepse smijes.

Ig: Pisac_u_tami_

[bojesvemira]

Ovisnik

Dočekala me je i ja sam nju nakon dugog puta osjećanja, i iščekivanih zagrljaja. Stavila je svoje hladne ruke na moja bedra i svoju glavu na moja prsa gledala sam joj mladeže po licu i pamtila sam svaki. Sa desne strane ih je četiri i svaki ima svoj vlastiti oblik i sve na njoj je tako posebno, unikatno i divno. Uhvatila sam se da znam neke stvari o njoj koje možda nikada niko nije pamtio. Ima najljepše smeđe oči na svijetu koje vjerojatno nikome nisu ništa posebno, ali meni izazivaju laptiriće u stomaku. Ujutro kada je sva zgnječena ali i dalje božanstveno predivna voli jaku kafu sa limunadom, voli zapaliti po koji joint otići na dobar rejv i napiti se kao stoka i u svemu pretjerati, općenito voli pretjerati. Ima divnu bijelu kožu, koja se lagano može povrijediti ali umjesto toga birala sam poljubiti svaki dio nje. Voli biti romantična ali na neke njene luckaste načine, neki to ne bi nazvali romantikom ali meni je sve to i suviše nego romantično. Razdragana je i skakutava a i u trenutcima kada je umorna opet odbija priznati. Voli horore ali i okreće glavu od iglica i krvi i ako ja znam da je najhrabija osoba koju poznajem. Uhvatim sebe kako je nekada previše gledam, volim njene račenice te način na koji ih izgovara. Trudit ću se usrećiti je barem pola od onoga koliko ona usrećuje mene. Tako predivna a i za mene savršena, da li ja sam ja to uhvatila sebe ovisnu o nekome? njenom pogledu, poljubcu?. Da li je to gore od droge, postati ovisan o nečijem postojanju?. I onda pogledam nju kako pali cigaretu svakih sat vremena i posmatra me zaljubljeno, pa pomislim Bože da li je moguće da takva djevojka kao ona ovisi o nečemu? ili ipak razmislim koja je to sreća da ovisnik u nekome pronađe sve(mir).

[ge-h-stoert-hoch-zehn]

Ich falle, ich falle aus der Zeit, Ich falle, ich falle aber weich, denn Ich falle, ich falle, ich falle nicht allein.

[onaj-neki-tamo]

PAMTIM SVE I DALJE

Zapamtio sam svaki tvoj pokret onu večer kad smo bili na krovu tvoje kuće. Zapamtio sam kako si prolazila prstima kroz kosu. Zapamtio sam način na koji si povlačila rukave i igrala se s mojim prstima. I način na koji si držala moju ruku. Zapamtio sam boju tvojih očiju, nit zelene nit plave. Svemirski lijepe. I boja tvoje kose. Nit smeđ a nit crna. Nedefinirano predivna. Zapamtio sam svaki njen čuperak. Zapamtio sam svaki osmijeh, pokret tvojih usana. Bile su blijede, izgledale su nebeski lijepo. Zapamtio sam onu jednu suzu što si ispustila nakon rečenice `znaš li da je Sunce umiralo svaki sumrak kako bi Mjesec tih par sati mogao živjeti´. Rekla si da je tako nekako i sa ljudima. Ponekad umiremo radi onih koje volimo. Zapamtio sam svaku riječ koja je sišla sa tvojih usana. Zapamtio sam tvoje poglede divljenja zvijezdama. I kako su ti se oči sjajile dok si gledala u njih. Zapamtio sam svaku pjesmu koju si pustila tu večer. Stari hrvatski rock. Volio sam te gledat tu večer. Bila si tako posebna. Mila, želim još tih noći sa tobom. Želim još toga saznat o tebi.

[usporavam]

“Sjećanja sve sam ih posula benzinom, ali nemam upaljač”

—