Sade Olutola
RMH

Kiana Khansmith

Origami Around

if i look back, i am lost
YOU ARE THE REASON
let's talk about Bridgerton tea, my ask is open
Keni
PUT YOUR BEARD IN MY MOUTH
Not today Justin

titsay
Mike Driver
One Nice Bug Per Day
TVSTRANGERTHINGS
Three Goblin Art

祝日 / Permanent Vacation

blake kathryn
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ

JBB: An Artblog!

izzy's playlists!
seen from United Kingdom

seen from Malaysia
seen from United States
seen from United States

seen from Hungary
seen from United States

seen from Germany

seen from India

seen from United States

seen from Denmark

seen from United Kingdom

seen from Malaysia

seen from Türkiye
seen from Canada
seen from United States

seen from Canada
seen from Germany

seen from Malaysia

seen from Romania

seen from United States
@milicas0
Razon Residence
via reddit
F: Kako si Mago? M: Pa nisam.. F: Nisi? M: Nisam.. F: Pa budi! M: A ti? F: Pa ja sam ono znas.. M: Hm..? F: Dobro sam koliko mogu da budem.
(via never-let-that-go-hold-on-that)
Margita Stefanović Magi-klavijaturistkinja ''EkatarineVelike''
“Sama. Nije više imala nikoga. Nije više imala ni svoju muziku. Čak ni nju više. U propalom vremenu, da, vremenu, jer u tim godinama kao da je i ono stalo, izvitoperilo se, ustajalo i puno nekog lošeg zadaha koji ljudima nije davao mira, ona je završila svoj zivot. Sve je već odavno izgubljeno, a uskoro ni nje više biti neće. I kako je uopšte došlo do te potpune beznačajnosti njenog postojanja? Dolaska bede koja će je dokrajčiti. Da li je ona mogla da se žali na neku zlu kob? Nešto što je u njoj zacrtano od rodjenja. Lošu sudbinu? Pa ako život, kao takav posmatramo naravno od njegovog početka, videćemo da njen zivot, njen početak, rođenje i mladost, ona najranija, nije nosila ni najsvetliju nijansu crnila. Naprotiv, rođena je u dobro vreme i na dobrom mestu, okružena umetnošću koja će je potpuno obeležiti. Umetnost i svi njeni vidovi biće sama srž njenog bića. Stvaraće. Stvaraće mnogo i stvaraće snažno, u mnogo pravaca i boja, ali će se nekako izdvojiti to crno, ta neka bol i melanholija kojom će se sve i završiti. Završiti, jer je više nema. Već dugo nije grešnica. Otišla je tamo gde ni greh više ne postoji. Umrla je. Ipak isijavanje njene duše, njeno stvaranje i dalje traje. Mene je pokrenulo. I sam pogled na izbledelu crno-belu sliku, jer nekako boja nikada nije bila njen stil, bio je dovoljan da me baci u trans pisanja. Zamislite samo šta bi tek nekada, kad je sve jos imalo boju od koje je ona još uvek živo bežala, mogao učiniti pogled njenih očiju i zvuk koji bi prešao njene usne boje mesa.”