[modernrumi]

Tebi

Što rekoh

Očima

Nikada nikom

Riječima

Objasniti

Neću

[modernrumi]

Ti si vrsta žene

Koja se ne voli

Samo srcem

Nego i očima

I dahom

I svakim damarom

Što jače zakuca

Kad si blizu

[modernrumi]

Kao da je dragi Bog

Uzeo ćejf

Pa od njega

Tebe sastavio

[modernrumi]

Ušla je neprimjetno

Pod kožu

U misao

U onaj tihi dio čovjeka

Gdje se sudbina

I želja

Prvi put dotaknu

Dugujem joj

Način na koji sada dišem

Jednostavna

A opet nemoguća

Za objasniti do kraja

Jednostavna

A nedokučiva

Kao smisao života

Koji se ne objašnjava

Nego osjeti

Jer kraj takve žene

Čovjek se postidi

Svake grubosti

Svake teške riječi

Svake misli

Koja nije dostojna

Njene tišine

[modernrumi]

Kao da čovjek

Može položiti

Sve svoje ratove

Na njene dlanove

I prvi put

Ostati nenaoružan

[modernrumi]

Ona je jednostavna

Onako kako su rijetke stvari

U ovom svijetu jednostavne

Ne traži mnogo

A u sebi nosi više

Nego što jedne misli mogu podnijeti

Miriše na dane

Koji se ne ponavljaju često

Na behar u prolazu

Na divlje jagode

Što ih pronađeš slučajno

I pamtiš cijele godine

Njen dodir

Ne pita gdje boli

Samo dođe

I izliječi

Kao da zna

Gdje su pukotine

I kako se tišina

U čovjeku sastavlja

Zbog nje

Čovjek pazi šta misli

Jer i pomisao ružna

Pored nje izgleda

Kao grijeh

[modernrumi]

Ljudi se ne boje tišine

Zbog nje same

Boje se onoga

Što tišina vrati

Zato traže razgovore

Koji ništa ne znače

Ali traju dovoljno dugo

Da se ne čuje ono unutra

Misli se pojave

Bez reda i najave

Sjede pored tebe

I ne možeš se praviti

Da ih ne razumiješ

U gužvi se izgubiš

A u tišini pronađeš

I ne mora ti se svidjeti

Ono što nađeš

Lakše je gledati druge

Nego pogledati unutra

[modernrumi]

Niko te ne pita

Kad ćeš doći

Otvaraš oči

U već započetoj rečenici

Među ljudima

Koji već imaju svoje uloge

Svoje tuge

Svoje razloge

A niko te ne pita

Ni kad ćeš otići

Samo jednog dana

Rečenica stane

Bez tačke koju si birao

Između toga

Dišeš

A sve već izgleda zapisano

Kao knjiga

Koju listaš

A ne pišeš

Događaji dolaze

Kao vozovi bez reda vožnje

Tačno na vrijeme

Koje nisi tražio

Srećeš ljude

Koji te promijene

Izgubiš ih

Kao da su samo prolazili

Kroz tvoj život

Da te nauče

Kako izgleda gubitak

I kako izgledaju

Susreti koji se dese

Tačno kad ne trebaju

I odlasci koji dođu

Baš kad si se navikao

Kao da postoji neki red

Koji ne razumiješ

Ali ga moraš slijediti

I dugo sam mislio

Da sam samo prolaznik

Kroz tuđu priču

I dugo sam vjerovao

Da biram

A onda shvatio

Da sam samo naučio

Da prihvatam

Dobro

Pokušaću

Biti djelić ovog svijeta

Ne najveći

Ne najglasniji

Ali dovoljno stvaran

Da ostane trag

Da sam bio ovdje

Jer možda ne biram

Kako je sve zapisano

Ali biram

Da li ću tu priču

Samo pročitati

Ili je

Makar malo

Osjetiti

Kao svoju

[modernrumi]

Poznajem ljude

Pred kojima se čovjek

Ne mora truditi

Da bude shvaćen

Dovoljno je

Da postoje

[modernrumi]

Imaš odgovor

Na svako moje pitanje

Koje tek trebam pitati

Tražim riječi

A ti već znaš

Šta sam htio reći

Ponekad pomislim

Da ljubav i nije ništa drugo

Nego kad te neko razumije

Prije objašnjenja

Možda pitanja nisu tu

Da dobiju odgovor

Nego da pronađu

Onoga ko ih je oduvijek znao

[modernrumi]

Gledao sam

Kako mu vatra tinja u očima

Kako mu stisak postaje sve jači

Dok noktima kopa vlastitu šaku

Ne boji se ničega

U njegovim očima

Nema buke

Nema velikih riječi

Samo tiha odlučnost

Ne traži zaklon

Ne gleda iza sebe

A kad zrak zadrhti

I neko vikne

Juriš

On ne pita zašto

On to jedva čeka

[modernrumi]

Šta vrijedi jutro čovjeku

Koji je sve izgubio

U jednoj noći

Kad se probudi

I prvo što čuje

Nije ptica

Nego tišina

Ona ista tišina

Koja je sinoć

Sjela pored njega

I nije htjela otići

I sve je tu

Ulica

Nebo

Ljudi

Samo nema

Onoga zbog čega je

Volio jutra

[modernrumi]

Strašno je to kako se čovjek savije

Kao stara loza uz zahrđalu ogradu

Pa raste tamo gdje niko ne bi trebao

I cvjeta iz inata

[modernrumi]

Kao da si pravljena bez šablona

A opet tačno po mjeri mojih nedostataka

[modernrumi]

Živimo među savršenim licima

I neizgovorenim riječima

A istina čeka

Ne da nas uništi

Nego da nas oslobodi

Samo što oslobađanje

Uvijek boli više od zablude

[modernrumi]

Biram da znam dovoljno

Da razlikujem istinu od straha

I da ne nosim više

Nego što mogu podnijeti

Jer čovjek ne strada od neznanja

Nego od tereta

Koji nije morao uzeti

[modernrumi]

Nije najgore biti sam u tami

Nego biti s nekim

A ne smjeti zatvoriti oči