Sinoc sam je vidio poslije dugo vremena, stara prica, ona par stolova od mene. Pravi se da me ne vidi, budala, pa cak i note ove dosadne pjesme koja se vrti cijelu noc znaju da se nas dvoje osjetimo. Iskljucujem se iz diskusije koja se vodi za mojim stolom, zelim da je posmatram, nisam od kad. Onako na prvu dosta se promijenila. Kosa joj je drugacija, al bi se opkladio da se isto zamrsi ujutro i da je i dan danas jedva rasceslja. Lice joj je drugacije, manje sminke, puno ljepsa, ali oci tuzne. Dominira u razgovoru, predpostavljam jer svi nju slusaju. Na momenat mi zafalise njene sale i lakoca s kojom je mrzila ljudsku vrstu, te nacin na koji je komentarisala druge. Drugacije se oblaci, po meni je postala zena, nema cak ni onih njenih neizostavnih, rozih detalja. Pitam se kako li joj je u zivotu, da li ispunjava sve sto je zacrtala.. Da li isto mirise, ubio bih da znam ali mi je tako daleka. Ne cujem joj glas od proklete pjesme koja nikako da utihne, samo do mene na trenutak dopre krik onog njenog kretenskog smijeha koji i previse dugo nisam cuo. Ne okrece se, a znam da zna da je gledam. I dalje pusi iste cigare, jedna za drugom, pepeljara ispred nje uvijek najpunija. Psihicki padam jer mi kroz ovu glupu glavu prolaze sve slike koje sam svim silama zakopavao duboko u sebe. Ubija me onim usnama koje nisu prestale pricat cijelu noc, nema mene da ih zaustavim poljupcem. Znam da ima nekog drugog, on nije veceras za njenim stolom, al se djavo iz mene pita da li i njemu pruza istu onu sigurnost koju sam ja osjecao dok sam dane provodio s njom. Iz minute u minutu grlo mi se steze sve vise, ona se okrece prema meni i u istom momentu spusta pogled ka zemlji, momentu koji je meni trajao kao vjecnost. Razdire cinjenica da ti moze tako stran biti neko kome si i ko ti je pripadao kako dusom, tako i tijelom. Kako se noc odmakla tako je i ona od stola, ustaju i idu negdje, znam da je veceras necu vise sresti, a volio bih je gledati jos bar 100 godina, jer u sustini za tih 100 godina ne bih imao sta vise da izgubim. Ljudima za mojim stolom veceras nisam bio u svom tijelu, al mi nista rekli nisu jer su vrlo dobro znali.. Legao sam tu noc u krevet, razmisljam da li u njoj ima vise mene, znam da nisam zasluzio ali mi je obecala da ce uvijek biti.. Sjetio sam se svake sekunde provedene s njom i docekao zoru, tipicno za mene.. U onim minutama kad me san poceo hvatati, ta njena poruka, od koje sam se toliko odvikavao, mi je bila potrebnija nego ikada, ali nije stigla. Dosla mi je u san, ne moram ni govorit od koga sam cuo da se sanja ono o cemu se misli… Budim se popodne, prva provjera njeno ime na ekranu, kojeg naravno nema.. Ko zna koliko me mrzi. Proklinjem onog ko nas uputi sinoc u isti objekat, proklinjem ponos i onog ko ga je smislio i proklinjem sebe, ustvari sebe ne moram, sebe sam izgubio.
vaporwave
blakekathryn
kianamaiart
izzy806
germansingergirl
romaincrisis
gummygunk
