Bila je uvijek nasmijana, puna zivota, uz sve lose sto joj je zivot donjeo, bila je mnogo jaka osoba, uvijek sam joj se divio, bila je zaista prelijepa. Posvetim joj jedan ili dva teksta u godini, ne znam zasto sam ih objavio, jer ove tekstove nikada nisam objavljivao. Nisam joj nikada otisao na grob, cak ni onaj dan kada sam trebao, ne mogu, boli me sto nisam uspjeo odrzati obecanje, morao sam da stignem na vrijeme, bila mi je poput sestre a ja? Ja sam je izdao, nisam je spasio. Te veceri kada su je nasli, ja sam nasao njega, skoro sam ga ubio, mislio sam da ce mi biti lakse, ali nije, jer to nju nije vratilo, zakasnio sam shvatate? Zao mi je sto nisam uspjeo odrzati obecanje, oprosti mi. Bila mi je kao sestra. Nadam se da ti je gore bolje, i da si nasla svoj mir.