[osjetljivadusa]

Moja baka zeli znati ko si ti.

pozdravi baku puno i reci da joj šaljem puno ljubavi :)

[osjetljivadusa]

teško mi je bilo kada sam shvatila

da ti nisi volio mene

nego način na koji sam ja voljela tebe

[osjetljivadusa]

i tako nas dvoje razgovaramo i on kaže:

ti nemaš ono nešto vragolasto u sebi što tražim u drugim curama.

a ja se na to nasmijem

i

kažem:

svaka osoba u sebi ima i vraga i anđela.

time polako shvaćajući

da mi nije dao ni vremena da me upozna

[osjetljivadusa]

život me prisiljava da skinem ružičaste naočale i da prestanem romantizirati ljude oko sebe, uči me da ponekad ljudi rade loše stvari, imaju loše namjere, iskorištavaju našu dobrotu, govna su i to je ponekad najteže prihvatiti.

[osjetljivadusa]

ako budeš od drugih prihvaćao mrvice, bit ćeš dovoljno sit za preživljavanje, ali nikada nećeš biti istinski ispunjen

[osjetljivadusa]

je li ljudi uistinu znaju kada sami u sebi odlučimo nastaviti dalje pa nam se onda odluče vratiti natrag u život?

[osjetljivadusa]

odnos s njim me naučio jednu ogromnu lekciju

koja glasi

osoba koja istinski prepoznaje vašu vrijednost

se neće dovesti do toga da vas izgubi

nikada

[osjetljivadusa]

i ono što sam sama odlučila prihvatiti

koliko god bilo teško

a to je

to što ti je s nekim predivno dok ste zajedno

ne znači da je on prava osoba za tebe

[osjetljivadusa]

rekao si:

ti si predobra osoba za mene.

a ja u tom trenutku počinjem mrziti svu svoju dobrotu koju nosim u sebi

kada bi bila manje dobra bi li tada odlučio ne otići?

[osjetljivadusa]

kažem sama sebi

ali budi sretna zbog njega jer je sretan s njom

a onda ih vidim zajedno i ne mogu

a da ne zanemarim da u njegovim očima nema sreće

tada uhvatim način na koji me on i dalje gleda

kao da čezne za mnom

a oboje znamo da više nikad ni on ni ja nećemo biti mi

[osjetljivadusa]

mislim da je u tome magija života

svaki put misliš

sad sam mudriji

sad više volim sebe

sad sebe više poštujem

a onda život samo suptilno ubaci ljude u tvoj život

da ti pokažu da

nisi toliko mudar koliko si mislio da jesi

ne voliš sebe onoliko koliko si mislio da jesi

život na čudne načine pokazuje

da uvijek ima prostora za razvoj

nije li to predivno?

koliko bolji čovjek možeš biti ako dopustiš životu

a i sebi

da sam sebe oblikuješ onako kako ti želiš

[osjetljivadusa]

kažu ljudi: “nemoj se kajati ni zbog čega.”

ne bih se složila

smatram da time što se kajemo, što se možda grizemo za određene stvari koje smo napravili

učimo kako da istinski oprostimo sami sebi.

potapšamo sami sebe po ramenu i kažemo:

“tada nisi znala drugačije. to je sasvim u redu.”

[osjetljivadusa]

a on

naslućujući da sam napokon spremna krenuti dalje

zaustavlja moje korake na putu zaborava

na putu gdje njega nema

samo da me još jednom podsjeti šta je sve probudio u meni

da me podsjeti da i dalje nosim djelić njega u sebi

bez obzira koliko daleko htjela otići

[osjetljivadusa]

i to će uvijek bit moja najveća mana i vrlina;

šta god da napravio, razumijet ću te.

[osjetljivadusa]

kada je tvoja čaša

ljubavi prema sebi prazna

od drugih prihvaćaš i kapi

i gledaš na njih kao valove ljubavi

[osjetljivadusa]

lako je meni sada govoriti,

da sam prešla preko toga svega

da sam te preboljela

kad i sama znam

da me sada nazoveš, javila bih ti se

da mi pružiš ruku, zgrabila bih je i ne dala te nikome

da me poljubiš, uzvratila bih ti poljubac

sada tek počinjem shvaćati onaj citat:

nije kraj kada odeš, nego kada ne želiš da se vrati.

[osjetljivadusa]

plašila sam se zvuka grmljavine, a u isto vrijeme

me taj zvuk smirivao

isto je bilo i sa njim