Svi su nevažni, jer nisu ti.
I taj poljubac nema ukus,
I taj dodir nije poznat,
I kroz telo mi ne prolaze trnci,
Samo strah
I taj osećaj,
Da sam izdala onog kog volim,
Iako nikada nije ni bio moj.
untitled
No title available
Lint Roller? I Barely Know Her
Game of Thrones Daily

izzy's playlists!
art blog(derogatory)
taylor price

gracie abrams
trying on a metaphor

Andulka
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
One Nice Bug Per Day
Sade Olutola
Cosmic Funnies
$LAYYYTER
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
NASA
wallacepolsom
d e v o n

★
seen from Türkiye

seen from United States

seen from Russia
seen from United States

seen from Sweden
seen from Brazil
seen from Russia

seen from Malaysia
seen from Türkiye

seen from United States
seen from Netherlands

seen from United States

seen from T1
seen from Belarus

seen from United States
seen from Malaysia
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Malaysia
@previsezapremalo
Svi su nevažni, jer nisu ti.
I taj poljubac nema ukus,
I taj dodir nije poznat,
I kroz telo mi ne prolaze trnci,
Samo strah
I taj osećaj,
Da sam izdala onog kog volim,
Iako nikada nije ni bio moj.
I evo, već je jesen. Koliko je volim, toliko me i rastužuje. Vrati me u onu kišnu noć kada sam te upoznala, tu u mom omiljenom lokalu, stajao si za stolom par metara udaljenim od njega.
Ko bi rekao da će momak zbog kog sam došla tu, postati nebitan, kada ugledam muškarca naspram njega.
U trenutku se sve promenilo. I on, i ja, i sve zbog tebe.
Ne sećam se kada je toliko bolelo nemati te. Ne sećam se kada si mi toliko trebao. Samo jedna reč bi me vinula u nebesa. A nikada je nnisam čula. Nikada je nisi ni osetio.
Tražila sam te noćas, na dobro poznatom mestu, među već stalnim ljudima. Ali, nije te bilo.
Pobegla sam od sebe, ali ne i od tebe. Pobegla sam od ljudi, ali ne i od uspomena.
I jutro će promeniti sve, ali šta ako ja ne želim promenu. Šta ako želim tvoj osmeh, dodir i zagrljaj? Šta ako želim nas ?
I svi oni se trude, ali ne umeju. Niko ne ume da te zameni zato te i mrzim i volim istovremeno.
he hit me and it felt like a kiss
Ponekad poželim da zaboravim, svakog od njih i opet poverujem u ljubav, čistu i večnu. Onu što pruža spokoj, donosi sreću i sigurnost.
Ali onda se setim, svega. Izdaja, straha, nesigurnosti, bola i odjednom vera nestane. Realnost nadjača svaku iluziju. Ne postoji ništa večno.
Zašto bi onda ljubav trebala to biti?
Voli me danas kako mi je potrebno, ne govori ono želim, govori kako jeste.
Dodirni me da osetim vrelinu, da mi se koža u tvojim rukama istopi, a zadovoljstvo preplavi telo. I sutra će sve nestati.
I ti i ja, i ljubav. I osećaj zadovoljstva. Možda ostane po neki trag na koži, ali i njega će vreme odneti, isto kao i našu nazovi ljubav. I onda će doći nova, i ona posle nje, i sledeća i toliko ljubavi, da ispune život.
Gone Girl (2014) dir. David Fincher
but i bought gin
a ja bih samo pričala o tebi
maštala o tebi
pisala o tebi
Samo želim da prestane. Da zaboravim sve. I da tvoje ime ne znači ništa. Da ti ne značiš ništa.
Nikada nisam znala gde stojimo,
Nikada nisam znala da li postojimo,
kao mi,
a ne kao ti,
kao ja.
Na kraju samo,
dva stranca.
Nikada nisam prestala da te volim.
Samo sam prestala da te želim.
Ne želim da me voliš, samo kad sam u tvom krevetu, ili kada jutra dočekuješ sa mnom. Ne želim da svi znaju da postojim, ali niko ne zna ko sam. Ne želim da se svakodnevno budim nesigurna i besna, jer si me po ko zna koji put izneverio. Ne želim da haos nastane svaki put kad nisam za tvojim stolom u klubu ili kafani. Ne želim da me lažeš, dok me gledaš u oči, kako ti je to sestra. Okej, možda ipak drugarica, ali da si ti bila tu, ništa od ovoga se ne bi dogodilo. Želim da se ponašaš isto, i kad sam tu, i kada me nema.
Želim da me voliš, toliko da me poštuješ, i da bi pre izgubio život, nego me povredio.
Želim da se osećam jakom, sigurnom, bez imalo bojazni, gde si, sa kim, i šta radiš.
Želim toliko toga, za tebe i nas, a znam i sama da se sve želje ne mogu ostvariti. Zato imam samo jednu, da odeš, i da te više nikada ne vidim.
Pitaju me za tebe.
Trebala bih na tome da zastanem, ali ne mogu, jer osećam da nisi to zaslužio posle 3 godine suza. A one to ne razumeju jer isto toliko bivaju voljene.
Suze mi nisu lepo stajale, zbog toga sam odbijala da ih nosim. Svaki put sam ih zamenjivala osmehom, za broj većim, od onog koji bi mi krasio lice u trenucima istinske sreće. Jer bilo je lakše. Uvek je lakše, bežati.
Nije postojao jedan razlog da bih te volela. Ali je postojalo milion onih zbog kojih nisam trebala.
Ali evo me, po ko zna koji put, poražena od strane emocija.
Razum nikada nije imao šanse pored tvog osmeha.
Sutra.
To sutra o kom smo toliko pričali, svanulo je. Vreme nas je još jednom preteklo. Nismo ostvarili zacrtano, kad su već zraci sunca obasjali svet. I odjednom sve se raspalo, na sitne komade. Ja sam tebi bila ništa, a ti meni, ceo svet.
Obećao si da me nećeš povrediti, ali zašto sam ja u suzama, dok si ti nasmejan pored neke druge ?
Ako misliš da i dalje možeš da me voliš, sada je vreme to da kažeš, znaš da sam u stanju da promenim sve, zbog tebe, za nas.