“Uviđam: treba otići nekud daleko od sunca”
— Antun Branko Šimić

blake kathryn

Janaina Medeiros

Origami Around
Peter Solarz
Lint Roller? I Barely Know Her

if i look back, i am lost

❣ Chile in a Photography ❣
let's talk about Bridgerton tea, my ask is open
One Nice Bug Per Day
AnasAbdin
$LAYYYTER
Three Goblin Art
todays bird
almost home
No title available

titsay

izzy's playlists!
Mike Driver

Andulka

tannertan36

seen from Romania

seen from Germany
seen from United States

seen from Malaysia

seen from Singapore
seen from United Kingdom

seen from United States

seen from Germany

seen from Germany

seen from United States

seen from Mexico

seen from United States

seen from France

seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United Kingdom
seen from Türkiye
seen from United Kingdom
@rokenrol
“Uviđam: treba otići nekud daleko od sunca”
— Antun Branko Šimić
Orkanski visovi - Emily Brontë
“On je moja velika misao u životu. Kad bi sve ostalo nestalo a on ostao, ja bih još uvek postojala, a kad bi on bio uništen a svi drugi ostali, svet bi mi postao sasvim tuđ, činilo bi mi se da nisam deo njega.”
—
Emili Bronte, “Orkanski visovi”
U danima tuge i bola, uvek se vraćam ovoj knjizi da me podseti na ono što smo i mi nekada bili.
Divno bogme što ni ja ni ona ništa ne rekosmo, ali smo tako razumjeli jedno drugo u onom nevidljivom razgovoru pogleda i intonacija da je danas, jasnije nego ikada, rekla da me voli.
Ana Karenjina, L. N. Tolstoj
- Šta ste pričale mjesec dana? Šta ste radile mjesec dana Noah?
-Smijale smo se, pričale o seksu, smrti i poeziji.
Napiši mi pesmu, molila je i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima, kao tajnu mapu, pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam…
Travnik, Bosnia and Herzegovina
Ljubav
Aleksa Šantić
O, da mi je nešto pa da budem reka,
Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
Pevajući tebi, da razbijem vale
o pragove gde ti staje noga meka.
Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, više ne dam nikom.
Na dušeku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.
Samo moje oči da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.
TUMBLR
Svratio sam na ovo mjesto
U internet pustoš kao u napušten stan
U kojem sada podižem bijele čaršafe
Sa stvari koje sam odlazeći pokrio
U nadi da će preživjeti ogrebotine vremena.
Koračajući ovim sobama
Prisjećam se vremena kada su one bile
Scenografija svih mojih nadahnuća i razgovora
I malo po malo postaje mi jasno
Da su svi moji tadašnji saputnici
Napustili ove krajeve
Da su tu neke nove ruke i neki čvršći pogledi
I da tu sada više nema ničeg
Od života kojeg osjećam bliskim i poznatim.
Jedino mi poneko na prvi pogled zamiriše
Na neke pjesnike koje još uvijek pamtim
Pa mi prođe jagodicama onaj isti žur
Kao kad napišeš
Svoju prvu
Pjesmu.
ph. Danko Maksimovic - Catania, Sicily (2024)
Film: Kodak ColorPlus 200
Ona vuče moje niti ona čini moje sne,dok ja listam stare novine ona bježi od dosade. Uspjela je da se smiri odlazi nekud nasamo,a ja maštam zatvorenih očiju u mislima je pratim. Ona vuče moje niti ona je hladna i daleka,kao gospodar samoće igra se osjećajima. Ona zna da je gledam odlazi nekud nasamo,a ja maštam zatvorenih očiju u mislima je pratim…
Teško vrijeme za matore, prijatelju moj
ljudi postaju nalik na kokoši
slabo vide i rano liježu
a jutrom žure na kopanje
zbijeni u gomile duvana
džepova usukanih od znoja dlanova
zalaze svuda i u sve guraju nos
Azra - Teško vrijeme
Ostavite mi čas, da sa njim odigram stari Laloški vals...
-Đorđe Balašević
Blagaj, 2020
35mm