o, ljubavi, predivna i ljubljena!
Misplaced Lens Cap

★

No title available

@theartofmadeline
Fai_Ryy
Show & Tell
2025 on Tumblr: Trends That Defined the Year
trying on a metaphor
I'd rather be in outer space 🛸

Love Begins
todays bird
Sweet Seals For You, Always
art blog(derogatory)
official daine visual archive
The Bowery Presents
cherry valley forever
TVSTRANGERTHINGS

shark vs the universe
taylor price
𓃗
seen from Vietnam

seen from Indonesia
seen from United States
seen from United States
seen from Poland

seen from Malaysia

seen from Switzerland

seen from United States

seen from Germany

seen from United Kingdom

seen from United States
seen from United States

seen from Malaysia
seen from Malaysia
seen from Egypt
seen from Ireland

seen from United States
seen from Egypt
seen from United States

seen from Poland
@rokenrol
o, ljubavi, predivna i ljubljena!
Izmedju dva dana
Prošla je pored kuće gde se pali svetlost pije mleko i spava i ostavila na trotoaru svoje stope kao klavirske dirke od tada nosim na usnama poljubac veliki ko njeno čelo i smišljam reč koja će je pronaći i prepoznati
rodio sam se od jutros uprkos svim podacima o meni a ipak sam stariji od jutra i od sutra i nisam zaboravio ništa što je bilo pre moga rođenja i sećam se svega što je bilo posle moje smrti i nisam kriv ni za šta što se desilo juče
kažem
ćutim
izgovorena reč stoji nasuprot meni
optužuje me
nasmejem se
reč se vraća postiđena u moja usta
moje me reči ne prepoznaju
voleo sam je
a sreo sam je na trotoaru
onoga jutra kad sam se rodio
i bilo mi je krivo što je ona postojala i juče
juče je ono što je bilo davno
juče je ono što je bilo pre 24 časa
juče je ono što nikada nije bilo
juče je sve ono što je bilo i nije bilo prije 24 časa
sutra je ono što će biti ko zna kada
sutra je ono što će biti posle 24 časa
sutra je ono što nikada neće biti
sutra je sve ono što će biti i neće biti posle 24 časa
danas je okamenjeno vreme između juče i sutra
danas jedina smetnja da bude sutra
kameno danas koga uporno razbijaju otkucaji časovnika
časovnik na zidu je jedina savest
✍️ Branko Miljković
Branko Miljkovic - Zamorena pesma
Oni koji imaju svet
Neka misle sta ce s njim Mi imamo samo reci I divno smo se snasli u toj nemastini Utesno je biti zemlja Ponosno je biti kamen Premudro je biti vatra Pobozno je biti nista Prljav od suvise opevane sume Pesnik peva uprkos poeziji Bez srca bez nasilja i bez zara Kao rec koja je prebolela muziku Sloboda je zastarela Moje pravo ime ceka da umrem Ptico iza sunca usred recenice Kojom nasilnicki ljubimo buducnost Sve izgore; to je praznik Poslusni pepeo Brasno nistavila Pretvara se Iza mojih ledja u sugavog psa Ispred mene u zar pticu Govori mi istinu iza ledja Grlice Ti si pravi naglasak umrle neznosti Nacini zoru od naseg umora Miris je vreme koje je posedovao cvet Al nerec kaze kasno je Necvet kaze noc je Neptica kaze plam je A je kaze nije Na to ptica opsuje Cvet kaze to je pakao Prava rec se jos rodila nije
Ja sam bio pogrešan
Kad sam tražio da mi kažeš
Koja si strana
Postoje pravila igre
Ti znaš da ne možeš sama.
- Šal od svile, Haustor
Seninle eğlenmek.
Hoteli Jugoslavije, fotografije: Zvone Pelko
Sad sam ostao i bez imena, bivalo je sve kraće i kraće, a sada glasi: Tvoj.
Pisma Mileni, Franc Kafka
Nada je stvar s perjem koja slijeće na dušu i pjeva melodiju bez riječi i nikada ne prestaje.
Emily Dickinson
“Uviđam: treba otići nekud daleko od sunca”
— Antun Branko Šimić
Orkanski visovi - Emily Brontë
“On je moja velika misao u životu. Kad bi sve ostalo nestalo a on ostao, ja bih još uvek postojala, a kad bi on bio uništen a svi drugi ostali, svet bi mi postao sasvim tuđ, činilo bi mi se da nisam deo njega.”
—
Emili Bronte, “Orkanski visovi”
U danima tuge i bola, uvek se vraćam ovoj knjizi da me podseti na ono što smo i mi nekada bili.
Divno bogme što ni ja ni ona ništa ne rekosmo, ali smo tako razumjeli jedno drugo u onom nevidljivom razgovoru pogleda i intonacija da je danas, jasnije nego ikada, rekla da me voli.
Ana Karenjina, L. N. Tolstoj
- Šta ste pričale mjesec dana? Šta ste radile mjesec dana Noah?
-Smijale smo se, pričale o seksu, smrti i poeziji.
Napiši mi pesmu, molila je i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima, kao tajnu mapu, pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam…
Travnik, Bosnia and Herzegovina