mareas

[skajlau]

naslonili smo kožu na more,

kao poštari glasnici,

laste u poniranju,

osunčana tijela rakova,

nedovršeni leptiri,

meduze mekih valova,

ljudi bez mjesta, zagrljaja, kopna.

[skajlau]

zašto nas muči zima

i ne želi stati

kad tako je mračno

i usred nebijelog dana

[skajlau]

never have I ever disappeared so well

[skajlau]

nije pošteno,

ništa od ovoga nije pošteno

jer se ne zasniva na poštenom,

zašto i bi kad je to riječ koju smo izgubili nekoliko zemljinih slojeva ranije,

zašto kad se ni ne sjećamo da je ikad lijepo, široko disala među nama

i punila se crvenim bobicama punih vitamina,

zašto kad ne znamo ni sami da je riječ veća od stola,

veća od kuće, veća od ceste i veća od grada,

pogotovo kad se radi o riječi kao što je pošteno

[skajlau]

Od proljetnog zraka cipele šijem.

[skajlau]

i moja raščešljana kosa, iz koje ispadaju sjemenke bez grijeha, bezgrešne sjemenke smeđeg šumskog pokrivača, polako trunućeg humusa, hrane za zelenilo i svjetlosne plohe, izlivene kao salivene, plijevljene unaprijed, obrezane kao mlado drvo pred rosom sunčevog žutila, izrezbarene mišlju bez prestanka, voljom iz blagog plamena, krijesom odaslanoga, ispisanoga listom, lišćem, korijenjem. sjeti se.

[skajlau]

bonne année

[skajlau]

ne znam jesmo li se već ili još upoznali,

ne znam jesmo li se već ili još ugledali,

ne znam jesmo li se već ili još susretom kvrcnuli, prsnuli, zaiskrili,

ne znam jesmo li se već ili još razumjeli, ali nije važno,

vidim te noću i krijesnica si,

više mi u jednom životu ne treba.

[skajlau]

malo peluda na zapešću,

puno sjete na vidiku,

visoki su čempresi,

ničije je more.

[skajlau]

vidjela sam kako dižeš pa spuštaš perje,

priprema za lišće,

vježba za vilišće,

nemir u ljusci,

novoočje u novonoćju,

bilješka na pergamentu

tvoje skliske ružičastosti.

okrenula si se,

pljusnula morem u nebo i suncem o mjesec,

ti vitičasta božice mirisa cvrčaka,

kako je moguće da odlaziš,

gdje ćeš skriti sve plašteve ljubljenih krila,

čijom ćemo kosom zavijati

mlade sjemenke svojih nada?

ništa zato, dolaze vatre.

[skajlau]

Nešto me podsjeća na vlastito biće kao životinju. Možda to raskošno, divlje grmlje, ili bujno divlje raslinje raspleto po putevima? Ili priče o divljim svinjama koje ruju svijetom i služe zaboravljenim boginjama utjelovljenim u širokozelenim papratima i dubokocrvenim koraljima? Ili sjena pala na stranicu knjige, bilježnice i niti pređe među prstima, sjena bezimena i trajna kao kap u moru, sjena nevidljivog svega.

[skajlau]

kretali smo se uz vode. crvenilom prvo, zelenilom drugo, plavetnilom,

plavetnilom treće,

kriški voća skrivenih pod majicama.

omršavjeli smo. zapovjednici su napustili otok.

nije nas bilo

ni čuti, ni vidjeti.

ništa zato.

bljesnuti se da i naslijepo, kao što znaju krtice i šišmiši,

ili ne znaju,

samo neometano čine.

[skajlau]

Music of the minute: berry picking. 

Sve što ne želimo nikome odati upisuje nam se u prah na očima i otvara u tišini, jednom, jednom kao rajska palma.

[skajlau]

sand has begun to trickle.

I heard you were moving to a rock in the whitest of oceans,

where the foam is just right.

are there birds there?

crests and dragon tails,

vestiges of feather hyacinths, blue lupins

and those royal asphodels,

all furtively praying to the sea.

I thought you said

brief passages can’t fade

it is sustenance that lifts the feet

five inches above the ground

at the pith,

irises begin to simmer, brim and launch

themselves into a star.

long believed to belong to the sea,

it turns out to be a tree.

[skajlau]

Glancat ću si tabane.

Cijeli jedan ljudski vijek ću ih glancati.

Grlato, golublje povlačiti svilu tlom.

Papirusno suhim plućem zavidat ću sve cvjetne rane.

Primit ćemo se kore, moje žilicama ispleteno krilo i ja, i sukljati ljepotom.

Nježnost je, tako i tako, oduvijek bila nedirnuta biljka.

U svakoj nosnici po jedan kestenji pupoljak.

Daleko, daleko možemo samo kroz bisernu vodu.

Bliže, najbliže ostajemo samo uz pernate, proljećem posute prašnike.

[skajlau]

stripped beaches of voices,

sought kindling in alcoves,

wore saints on sleeves,

sang murmurous airs,

caressed in snow,

swung on light.

[skajlau]

i claim a bit of magic.

just enough to feed my pelican

with bright blue fish

just enough to throw

a vermilion nut to my squirrel

just enough to raise

moss green seas among the chickens

just enough to see you mirrored

in the azure of the silken wings of trees