🕳 @softpenguin23 - Tumblr Blog

“Try to learn to breathe deeply, really to taste food when you eat, and when you sleep, really to sleep. Try as much as possible to be wholly alive with all your might, and when you laugh, laugh like hell. And when you get angry, get good and angry. Try to be alive. You will be dead soon enough.” - Ernest Hemingway

arab-quotes

“الأم هي الوطن وحيث تكون الأم يكون الوطن Home is where your Mom is.”

—

kofeinskakeleraba

moj-univerzum

“To nije strast, već potreba, kao što je prirodna potreba da se udiše vazduh.”

— Rukopis: ‘‘The Marionette’‘ Hutchins Hapgood

wuestensturm-deactivated2025051

But why why why did people stop writing love letters

crnamaslina

Uz to što podržavaš BLM i objavljuješ na društvenim medijima da nisi rasista i da si strašno woke, moraš prvobitno prestati diskriminirati nad romskom populacijom, nazivati ih pogrdnim imenima, propagirati ideju da su svi lažovi, varalice, kradljivci i neradnici, i tretirati ih kao da nisu ljudi. Onda širi wokeness i na druge teritorije.

ryebreadgf

umm so. yeah

crnamaslina

Prije dvije godine pričala sam sa muškarcem starijim od sebe o mlađim djevojkama. Dok se je branio zašto smatra da je uredu nabacivati se djevojkama duplo mlađim od njega, zašto emotivna manipulacija nije dio ove priče, i to naročito u današnje vrijeme: "na način na koji se ove današnje djevojke ponašaju i oblače", naveo je i mene kao primjer u jednom momentu.

"Ti si sad zanimljiva jer si nova roba. Kontaš? Friško punoljetna, tipovi te dobro ne znaju, slatka, malo bacaš na onaj naivni, smotani tip, i onda si odmah zanimljiva jer si nepoznati teren. Tako isto ove djevojke kada krenu izlaziti u kafane u srednjoj... nova roba". Nova roba je ostalo uz mene dugo nakon razgovora. Nova roba mi je odzvanjalo u glavi dok bi mi tipovi prilazili u kafićima sa nekom glupom spikom. Nova roba mi je odzvanjalo u glavi dok bi mi dijelili komplimente o izgledu i inteligenciji. Nova roba mi je odzvanjalo u glavi dok sam čitala eseje Carson, sjetila se "ljutog i napadno feminističkog" monologa iz Cool Girl, i dok sam pričala sa prijateljicom prije nekoliko sedmica.

Spomenula je kako prestajemo biti "zanimljive" muškarcima kako godine odmiču, i navela kako su sada centar interesa "puno mlađe djevojke". Zaključila sam da sam postala dosadna i iritantna istog momenta kada sam prestala biti naivna i slatka, te oformila neki karakter van odgoja koji je nalagao svoje.

Onog momenta kada sam odrasla, kada sam istakla muškarcima da mi je neugodno kada mi tepaju, da ne želim da me diraju bez moga dopuštenja, da nije uredu da govore o drugim djevojkama x y z, postala sam oksimoron djevojaštva. Onog momenta kada sam preuzela kontrolu nad svojim tijelom i onog momenta kada sam prestala biti "fina" ukoliko se oni ne pokažu kao "fini" bila sam mnogo stvari: drska, neodgojena, bez obraza, kučka, prepotentna, dosadna ko k, feministkinja, na PMSu, a?, umišljena...

Poželjela sam se vratiti nazad na konverzaciju sa prijateljicom kako bi je ispravila. "Mlađe djevojke" su samo djevojčice u godinama kada vladaju nesigurnosti, u fazi psihičkog i fizičkog razvoja, kada je "zrela si za svoje godine" velika stvar, jer djevojčice su glinene i oblikuju se lako. Djevojaštvo je simbol nevine kurve. Hoću da se vratim da je ispravim

Lolita je bila fina sve dok nije ugrizla mušku ruku koja joj miluje kosu, i postala samo obična kučka. Lolita je bila ljupka sve dok njena bijela bedra nisu bila ničija sem njena, samo njena, i onda je postala stara roba.

krvarimstihove

Petkom bismo vodili ljubav kao da je subota

Došao bih sa posla isprebijan poput izgubljenog psa, tek puštenog sa uzice, izdišući sve što bi pošlo po zlu tog užurbanog petka. Stavila bi svoje ruke na moja ramena ispreplićući grafite dodira po zidu mojih plivačkih prsa. Bradu bi mi uronila između toplih usana, uzeo bih saksofon i zasvirao noir jazz koji bi kiši na ulicama pristajao kao motika seljaku. Ispod nas čuli bi se uzvici pripitih ljudi – živjeli bismo tik do puba a koliko bismo znali, oni oduvijek laju o nesretnim sudbinama u koje zagaze već sa prvom čašom između dlanova. U pitanju minuta nježno bi se pripijala uz moje tijelo a ja bih sjedio svirajući ; nipošto ne bih prestao sve dok me ne otmeš, dok ne položim glazbalo na pod, dok se ne spustiš na mene poput omiljenog instrumenta i po savršenoj mi mjeri sjedneš u naručje. Bila bi to naša posljednja noć, zašećerena melodija u našem stisnutom stanu i posljednji bismo puta slušali žalbe pijanih mornara i kartanja na račun životnih kontrasta. Vodili bismo ljubav, po posljednji put, u stanu nedovoljno velikom za našu divovsku romantičnu ekstazu. Po prvi puta za trijezna jutra puna bezuvjetnog zadovoljstva. U plahtama bismo pisali nove rječnike koje bismo, u nekom drugom gradu, samo mi razumjeli. Sve bi zvučalo kao njujorški detektivski roman ali ja nikako ne bih tražio krivca – odavno ga već znam, otpustio sam sve grijehe koje je počinio na sebi te ga pustio da naseli moje ogledalo – tražio bih strasti koje je grad prelako zaboravljao kada su gazili njegovom betonskom kožom blistavim cipelama i teškim zimskim gumama te mu smogom gušili disanje. Takav grad nam ne treba, već sutradan svoj bismo dom našli na nekoj drugoj adresi, podalje od ljudi gdje bismo nježnostima dopuštali da budu barem deset puta glasnije. U velikim kutijama sa naljepnicama sve bi čekalo spremno. Sve osim nas dvoje i pomalo hrđavog saksofona. Koracima bismo poljubili grad u posljednjim trzajima ovih ulica i sve bi bilo u najboljem redu. Samo…jebi ga, ne znam svirati saksofon.

- E.Srpak

krvarimstihove

Grčki su vrhovnici prije silnih božanstava pripadali nižem sloju i radili kao automehaničari po dvanaest sati na dan dolazili bi kući masni sa motornim uljem ispod obrva leđa bi ih boljela od crnčenja a žene im u usta trpale kukuruzni kruh i u kave stavljale tri žličice šećera svake noći prije sna kleli su se da njihovi sinovi nikada neće živjeti istu sudbinu odgajali su ih strogo i stavljali im kamenje u naramak sve dok jednog dana sinovi nisu osvojili Olimp

- E.S. (krvarim stihove)