#gogolj

[radiogornjigrad]

Marko Raguž: BOGOVI U EGZILU

„Tragično je određenje mojih likova da moraju govoriti ono što su sami napisali te takvi dolaze pred potomstvo koje ih je sasvim drukčije zamišljalo. „Posljednji dani čovječanstva“ upravo su to – opsežna zbirka ratnog “humora“, u kojoj su se “najnevjerojatnija djela o kojima se ovdje izvještava doista dogodila… najvjerojatniji razgovori koji se ovdje vode bili su doslovce izgovoreni; najzvučnije…

Marko Raguž: BOGOVI U EGZILU

[radiogornjigrad]

KAD MRTVI MARŠIRAJU

U Beogradu promovirana nova knjiga Emira Kusturice „Kad mrtvi marširaju“: Predstavljajući knjigu u sajamskoj sali “Ivo Andrić”, Kusturica je rekao da je knjigu napisao jer se, između ostalog, krajnje naljutio na jednu frazu u filozofskom krugu u Sjedinjenim Državama da ljudi žive vječnu sadašnjost. Samim time fraza je postala neka vrsta religije i da postaje opasnost “za svakog ko radi za ideju…

View On WordPress

[radiogornjigrad]

ČAROBNA UKRAJINSKA NOĆ

“Poznajete li ukrajinsku noć? O, vi ne poznajete ukrajinsku noć! Zagledajte se u nju: sa sredine neba motri mjesec. Neizmjerni nebeski svod raširio se, rastegao se još neizmjernije. Plamti i diše. Zemlja je sva u srebrnoj svjetlosti; a divni je zrak i prohladno sparan i ispunjen miljem, i iz njega curi cio okean mirisa. Božanstvena noć! Čarobna noć!“ NIKOLAJ V. GOGOLJ (Iz pripovijetke…

View On WordPress

[friday18eo]

Gogolj's "Nose" is a masterpiece. Also kinda shitposting.

Love it.

[1this1corrosion1]

Knez se zamisli. Uto uđe mlad službenik i smjerno stane pred kneza s mapom u ruci. Na njegovu mladom i još svježem licu zapažahu se tragovi briga i napora. Bilo je očito da ne obavlja uzalud posebne zadatke. Bijaše to jedan od onih malobrojnih službenika koji se bave administrativnim poslovima con amore. Nije gorio ni od častoljublja, ni od želje za probicima, niti se povodio za drugima, nego se bavio tim poslovima jedino zato što je bio uvjeren da mora biti baš ovdje, a ne negdje drugdje, da mu je zato dan život. Istraživati, raščlanjivati, pohvatati sve konce najzamršenijeg slučajai razjasniti ga – to je bio njegov posao. I trud, i nastojanje, i besane noći bijahu mu obilato nagrađeni kad bi se slučaj počeo napokon razjašnjavati pred njegovim očima, kad bi počele izbijati na vidjelo skrovite pobude i kad bi osjetio da može sve to iskazati u malo riječi, razgovijetno i jasno, tako da svakome bude razumljivo i očigledno. Moglo bi se reći da se ni učenik, kad se pred njegovim očima otkriva neka preteška rečenica i očituje pravi smisao misli velikoga pisca, ne raduje toliko koliko se radovao on kad bi se pred njegovim očima razmrsio neobično zamršen slučaj.

Gogolj. Mrtve Duše

[1this1corrosion1]

Gdjekad čovjek usni nešto slično, i otada pa sve do kraja života priviđa mu se to snoviđenje, stvarnost mu više ništa ne znači i čovjek nije ni za šta.

Gogolj, Mrtve duše

[1this1corrosion1]

radost mu se poput munje zarila ljutom oštricom u samo srce.

Gogolj, Nevski prospekt

[1this1corrosion1]

Bio je on likovni umjetnik. Zar to nije čudna pojava? (...) Nikad vas ne gleda ravno u oči, a ako vas i pogleda, onda gleda nekako mutno, neodređeno; ne proniče u vas jastrebovim pogledom promatrača ili okom sokolovim konjaničkog časnika. To je zato što on u isti mah gleda i vaše lice i lice nekog sadrenog Herkulesa što stoji u njegovoj sobi, ili u duhu gleda svoju sliku koju tek kani naslikati.

Gogolj, Nevski prospekt