Lakše mi je da napišem nego da izgovorim
Kada kucam, sve može da stane na trenutak. Misli sabiram, brišem, biram reči koje me ne izdaju. Ali uživo? Sve se ruši u sekundi. Nije stvar u hrabrosti. Nije stvar ni u strahu. Jednostavno, dopisivanje daje lažnu sigurnost koju glas ne može da ponudi. Reči na papiru ne bole kao one koje izgovorimo naglas. Pisanje je moj štit, a glas moj rizik. Zato je ponekad tišina bolja od bilo koje reči. Tišina nije praznina, već prostor za disanje. Pre nego što promeniš misao, primeti šta te u njoj boli. Zato biraj kako i kada ćeš se pokazati svetu. Nije slabost, već tvoj izbor.
Možda ćeš se prepoznati u nastavku →





