Sep 8, 2020
Klackalica
I dalje se premotava snimak, Zamotava unakrsno redove drveca, U dubokoj sumi zaraslog dvorista, Jos se drzi ljuljaska koju si nakrivo objesio, A ja je redovno posjecujem, Kao da sam imuna na pad.
Ne zaboravi da me zaboravis, Poznajes me manje nego sebe, A ni sama se dovoljno ne poznajem, Pa da se okrenem i krenem, Skrenem i zapnem za korpu srece, Nekako me nece.
Hodah ulicom, pred skripanje guma, Srce mi preskoci, Zamalo ne iskoci, I od tada ne umijem da spavam, Ni da ne spavam, A svijest i dalje prespavam.
