Je li sam to samo ja ili u posljednjih nekoliko dana ne mogu spavati zbog toga sto ne znam gdje cu, kako cu i sto cu biti za par mjeseci. Maturant sam gimnazije i pomisao na to da srednja skola za mene zavrsava zauvijek za mjeseca mi izaziva okretanje zeluca. S jedne strane sam sretna jer napokon je dosao kraj svim profesorima, laznim hodajucim prikazama, izglumljenim prijateljima i nikad ne prežaljenim simpatijama, ali s druge strane taj stres oko mature mi ne izlazi iz glave kad se sjetim koliko jos toga moram napraviti. Ajde napisi tu maturu, skupi bodove i reci zbogom skoli. Lagala bih kad bih rekla da mi neke stvari nece nedostajati koliko god moje 4 godine u gimnaziji bile mucne, ali to vrijeme koje smo provodili zajedno po markiranjima, ogovaranjima profesora, vjecnim žaljenjima kako nam nista ne odgovara pa cak i činjenica da smo bili najgori razred u povijesti, sve mi je to nekako priraslo srcu da ce biti tesko otici. Kazem vam, jedva cekam dan otici i napustiti sve ovo, ali kud bas sad se pitam, kad je sve na svome mjestu, kad smo kraljevi skole i kad nam pouzdanje prsti od ponosa koliko god slavni ili ne slavni bili. I sad sve ispočetka? Dolazis u nepoznato, ne samo da ne znas tko su svi, vec ti vise ne znas ni tko si ti. Pitas se jesam li dobro izabrao i sto ce biti od mene za 5 godina? Brucošima je teško koliko god to zabavno zvučalo. Pa evo mene okrećem se po krevetu cijelu noć i razmišljam sto cu upisati, gdje ce me i na koji faks primiti, hocu li se razočarati, hocu li svoje razočarati, hocu li uspjeti, u kojem domu ću završiti... Danas i sutra mogu biti sasvim dva različita svijeta, danas jesi, sutra nisi ili obrnuto. Bojim se živote i panika me hvata jer toliko jos odluka imam za donijeti, a tek mi je 18. I onda kažu da je lako biti punoljetan, ja bih natrag u srednju u treći razred, taj je bio najbolji, ti dani su bili najlegendarniji, da ponovo proživim maturalac i price o maturi koju ne bih nikad doživjeli, da svi imamo 17 i da nas boli briga makar nas i ponekad stvarno boli. Kako dalje i kuda pitam se sad i zasto ne spavam, spavaj jos dok možeš kažem, ali tvrda glava neće, jer njoj se bliži 18.