Mocart – Don Đovani (arija Canzonetta)
(link za pjesmu) Nedavno sam u Muzičkom centru Crne Gore @montenegrinmusiccenter gledao sjajno izvedenu Mocartovu operu Don Đovani.
Po mnogima jedna od najboljih opera svih vremena donosi vanvremensku priču o beskrupuloznom zavodniku, prevarantu i ubici Don Đovaniju, tj. Don Žuanu – čovjeku koji je sve podredio svojem zadovoljstvu. Kroz seriju njegovih laži i prevara pratimo kako osvaja žene i dominira nad ljudima oko sebe. Priča koju je kroz libreto za operu napisao Lorenco da Ponte, uz dosta Mocartovih intervencija, ostavlja nam na tumačenje prilično višeslojan glavni lik. Možemo ga posmatrati kao razbojnika i apsolutnog negativca, ili kao nekog ko vođen snagom Erosa uzdiže ženu na tron svih svojih želja, ili kao buntovnika koji se suprotstavlja društvenim kanonima svog vremena ili kao fanatika koji na kraju polaže život za svoje ideje.
Vrlo su zanimljivi i likovi oko njega ko što su njegov sluga, koji zna kakva je Don Žuan prevarant, prezire ga ali ostaje uz njega; prevarene i napuštene žene koje traže osvetu; one koje mu i dalje vjeruju iako negdje znaju da ih laže; i prostodušni i nepovjerljivi seljaci koji za razliku od gospode brzo vide sa kim imaju posla.
Na kraju se Don Đovani i njegove laži sunovraćaju u istinu njegovog nepokajanja i božanskom intervencijom šalju u pakao.
Mocartov genije je muziku do savršenstva uklopio u radnju tako da tu imamo svega od lagane šale i veselja, preko ogorčenja, suza i tuge, sve do velikog, dramatičnog finala. Arija koju sam ovdje postavio je jedna podoknica, serenada, kojom Don Đovani uz mandolinu (sjajno zvuči nakon punih orkestarskih nota) zavodi lijepu sobaricu.
