Mermerni svemir
Sat oživljava zidove, Podrhtava vilica, a ni reči. Oči hvataju celu sliku u delovima, povezuju se bez reda, fleševi kriju suštinu. Nepokretne stvari u pokretu. Pokretne u nepokretu. Senke i svetla mame oči, nagnaju na sumnju u prisutno: Dva mrava idu po mermeru. Jedan nailazi na prepreku na tom mermernom svemiru. Drugi nastavlja put, ne sme da čeka, izgubljen je drug. Čuje se pesma trave iz daleka.
Na mermernom svemiru putokaza nema, samo jedna tanka svetlosti pruga, što po mermeru nemirno seva.












