Draga bako,
na Đurđevdan se rađa svjetlost,
i juče je nebo slavilo tebe.
Među cvijećem, rosom i zelenilom osjećam tvoju dušu,
ti si vjetar koji me miluje,
ti si tišina koja me čuva.
Sretan rođendan, bako.
Volim te izvan vremena.

seen from Malaysia

seen from United States

seen from T1
seen from United States
seen from Malaysia

seen from Malaysia
seen from T1
seen from Türkiye
seen from United Kingdom
seen from Kuwait
seen from China
seen from Slovakia

seen from Germany
seen from Brazil
seen from United Kingdom
seen from Germany
seen from India
seen from United States
seen from China
seen from China
Draga bako,
na Đurđevdan se rađa svjetlost,
i juče je nebo slavilo tebe.
Među cvijećem, rosom i zelenilom osjećam tvoju dušu,
ti si vjetar koji me miluje,
ti si tišina koja me čuva.
Sretan rođendan, bako.
Volim te izvan vremena.
I dalje je sve nikakvo,
Ali mi bar sunce greje kožu
I think we are gonna have to kill this guy, sun ce With DulcelaWaifu's OC because I like Walter a bunch !
Arquipélago de Abrolhos - Ilha de Santa Bárbara Bahia
sarajevo <3
Buđenje
Čim sunce obasja ne samo grad
Godinu ili kuću
Već i moje umne krajolike
U duši mi puže
Ta jedva usnula, sunčana slika
U skromnom domu
Nespospremljenoj sobi
Otvorenog prozora
Prekrivenog bijelim storama
Mekana bijela posteljina
U bijeloj potkošulji
Duge, puštene kose
Mehka koža
Miris što dopire
Iz najslađih dijelova vrata
I jedan nježan poljubac
U rupicu na ramenu
I još jedan
I sve tako
Dok se ne probudim
Uz miris kafe
Pored nekog vrijednog buđenja
Do kraja života
And the little girl smiled., "Sunset," she said. "that is my favorite color." 🌅
Ubijas me rijecima ne vikom,
vec sapatom koji zna gdje boli.
Svaka tvoja recenica, tiha i cista,
ostavlja trag, ali srce te jos voli.
Ne lomis me naglo, ne krvari glas,
ali ton ti je noz bez ostrice.
Nista ne kazes sto zvuci kao kraj,
ali svaka rijec gasi po jednu iskrice.
Pa ipak… ne odlazim.
Jos stojim tu, medju poluistinom i snom.
Jer ono sto imamo nije umrlo,
samo luta, izgubljeno u tvom tonu.
Znam , umorna si, ja sam umorna.
Al’ pogledaj , ispod tih rana,
jos kuca nesto kad mi pridjes,
jos treperi kad izgovoris „jutro“ bez plana.
Ubijas me rijecima, i znas to,
ali valjda vjerujes da cu izdrzati.
Jer kad ljubav stvarno nestane
ni rijeci vise ne znaju ranjavati.
Jos mozes da me dotaknes glasom,
jos vjerujem kad kazes moje ime.
Jos smo mi makar krhko, tiho
u ovim recenicama koje zive izmedju zime i zime.