Trenutno se osjecam izgubljeno.Ne znam što sam tko sam ni kakva sam.A ja sam inace osoba sa svojim ja i svojim karakterom.Da li je moguce da u isto vrijeme mogu obozavat to u sto sam se izgradila i da mogu se osjecat toliko izgubljeno. Uvijek sam sretna,opustena,ali bukvalno stalno imam osjecaj kao da mi nesto fali.Valjda je to tako kad te ljudi jako povrijede i razocaraju.Kad izgubis neke osobe.Valjda ostanes bez toga dijela sebe.Ja sam se zaista pomirila s tim i prihvatila to.Naucila zivjet s tim.Nisam osoba koja se voli niti zeli zalit.Mozda u tom i je problem,sto sam si zabranila bit tuzna,zabranila si plakat....Jer u isto vrijeme,ja sam,vjeruj mi,najjaca a i najemotivnija osoba koju mozes upoznat.Ja samo to ne volim previse pokazivat.Jer uvijek kad dam najbolje od sebe,kad pokazem najbolje,kad se najvise trudim,najvise volim,uvijek zavrsi isto.Uvijek na kraju nekako ja odem a da ne odem oni bi od mene.
