Neki dan sam napisala prijateljici nesto u stilu,znati cu da zaista volim onog decka kojemu posvetim tekst.Meni su tekstovi jako vazni i predstavljaju mene kakva zaista jesam,ispod sve maske,sve jacine,ispod svog kaosa koji se u meni dogada.I shvatila sam,davno je proslo od kako sam napisala tekst o jednoj jako meni vaznoj osobi.Ona ga naravno i dalje negdje cuva,moj sastav iz skole o tome na koju osobu se ponosim i kakva bi htjela biti kada odrastem.Sve sto sada jesam i sve sto sam uspjela prebrodit i sto me podizalo je zasluzna jedino moja mama.Ne mogu rec da nisu i druge osobe bile uz mene,jesu naravno,ali svi su me nekad,kad tad izdali,sto ono,realno je ,kada ti netko znaci,moze te i povrijedit jer im time dajes tu ‘ privilegiju’,ali ,ona nikada,uvijek je stajala onako cvrsto i ispravno kao neki svijetionik koji me uvijek vodio prema pravom putu.Nikada nije morala sjest samnom i objasnjavat mi sto moram i kako,uvijek je nekako kroz price i teme ,kroz razgovore,hrpu njih,ucila me kako trebam djelovati i prema drugima i prema sebi,kakva trebam a kakva nikada ne trebam biti.Naucila me da trebam bit zahvalna na svemu sto imam,ma sto god bilo i na kakav nacin se dogadalo da ce proc,da ne budem sebicna,da imam razumjevanja za druge i da ponekad nije sve tako kako se cini,da svatko neko svoju muku vodi,pricao o njoj ili ne,znao to on ili ne,svima je tesko na neki nacin,a ona me naucila da treba pomoc,na tom sam joj zaista zahvalna.Ne zelim biti jedna od onih koja samo prica i kritizira kako nesto ne valja a da to isto radi,ja sto kritiziram i sto ne podrzavam,sto mi nije okej,to ni ne radim.A to sam vidjela od nje.U toj dusi nema 1% zla vjerujte mi,a malo joj je vraceno za to,ali nikada nije ni trazila vise.Uvijek joj je bilo bitno da smo dobro ja i sestra,sada i nas mali braco.Cinila bi uvijek sve a i sada cini samo da nam pruzi apsolutno sve sto moze i ne 100% paznje nego 10000% ,u svakom trenutku kada god moze da nam pokaze koliko nas voli i koliko je tu za nas,da nikada necemo biti sami.Voljela bih da je nasla i oslonac u zivotu,osim nas,nekog muskarca koji ce ju zaista voljet i koji ce joj biti potpora,koji ce ju znat nasmijat i stat iza nje kada treba.Novi trud,nove obaveze,svaki dan,pogotovo oko brata malog,a i za njega,trudi se da mu osigura zivot najbolje sto moze ,da ima sve uslove sto mu je potrebno zato sto ima prepreke u razvoju,ali ,ona to podnosi,iako znam da ju to sve boli.Cijeli zivot se sama bori za sve,nebi vjerovali,al bori se sa osmijehom,rijetko ce ona pokazat kako se zaista osjeca i sta joj je u glavi,to sam vjerojatno i nasljedila od nje,zato mi je ponekad zao sto ona vidi da me nekada nesto muci,a ne moze to razumijet,ne moze mi pomoc,a zeli,ali samim time sto je uvijek tu i sto je takva kakva je ,pomogne mi,jer u teskim trenucima i u trenucima kada zaista osjecam borbu koju vodim,ona je ta koja mi daje snagu,pored same sebe,jer ponekad,kada ste nekada u kaosu kao ja,kada je u vama kaos,koliko god da ga znate kontrolirat i koliko god da ste cvrsti,nekada se umorite od toga,od nekada dosta laznih osmijeha,od pretvaranja,od svog tog zida koji si stvorite,iako ga volite,umori vas ,ali ,kada dozivite nervni slom kao ja i u tim trenucima prodete sto sam ja,to ostavi trag,ostavi posljedicu na vas i stigne vas nekad,tada se sjetim nje,sjetim se koliko sam voljena i da netko je cijeli svoj zivot posvetio meni ,osoba koja mi je i podarila zivot i prisjetim se toga i svih stvari na kojima trebam biti zahvalna i koje me cine sretnom..Svaki dan se brine za mene,cak i previse.Ali znam da kakva god prepreka se stvori ispred nas ,ispred mene,ispred nje,stojimo jedna uz drugu,tako ce i biti zauvijek.Ona je zapravo jedino sta sam i imala od obitelji,pored sestre,ostatak obitelji je disfunkcionalan i svi su me apsolutno nekad povrijedili,iznevjerili,jer znate,moja obitelj je obitelj koja gleda samo sebe i uzasno je sebicna,najbitnije je samo materijalno,tko sta ima,samo da se spusti neka druga osoba,samo da se ona prikaze boljom.A tata,volim i tatu zaista,iako ne mogu reci da smo u dobrim odnosima,kako bi trebalo izgledati izmedu kceri i tate. On me previse puta iznevjerio takoder,ali nadam se da cu s vremenom mu oprostiti neke stvari,vjerujem da me voli,steta sta to je pogazio previse puta da bi to zaista i osjetila.Ali zivot je prekratak,zivot je samo jedan,ne treba dopustit proslosti da te vuce ,nikad ne znas kada nekoga poslijednji put cujes ili vidis,ili kada netko poslijednji put mene.Naucila me da sve sto cinim ,cinim po osjecaju i instiktu koji osjecam,da cinim dobro,ne jer zelim da mi bude uzvraceno,nego zato sto dobro zelim pruzit.Ja zelim biti pamcena po onom sto jesam i da ne izgubim sebe,zelim biti ono sto me moja mama naucila da budem,zelim biti promijena koju zelim vidjeti.Nisam stvorena da se zamaram ovim ruznim svijetom,ja imam svoj svijet. Imam te neke svoje ljude. Imam te neke svoje osmijehe. Sve u svemu,imam. Dovoljno svega. Taman za srecu.Ona me naucila sta je sreca,sta je ljubav i kako se voli,ja rijetko koga zavolim,ali koga zavolim,zaista ce to i osjetit,jer kada prodete neke stvari,jednostavno zatupite ali koliko god da mi je tesko i koliko god da ce mi biti…..Beacuse of her I will never fall.