Neka lutko,uredu je.❤️†.

''Da me voliš i onda kada samu sebe ne volim''

[coldheartedgirlcold]

Kad suze govore istina razvaljuje

Cudno je kako ja zaista samo kada sam bas,ajmo rec lose volje,odlucim pisat,zasto ne pisem o sretnim stvarima,kao hej znate kako sam provela super dan,a nije da nema takvih dana,ima ih zaista,hrpu,ono kad si nasmijan od jutra do navecer,valjda meni pisanje sluzi kao da me zacijeli u tim ‘teskim’ trenucima..Ali što se tiče pisanja,ne znam da li mi otezava ili olaksava.Opet je noc kada mi se svasta mota po glavi,misli koje ja ne volim,misli koje utisavam,koje ne zelim slusat,koje procesiram u neke druge,gdje opravdavam neke stvari,neke dogadaje,neka razmisljanja svoja,pa onda ignoriram,jer ni sama sebi ne mogu priznat koliko mene bole neke stvari.Fali mi moja najbolja prijateljica,mozda nekad nije bila fer prema meni,mozda nekad nije cijenila neke stvari,a mozda i ona tako vidi mene po nekim postupcima.Ja znam da sam ja u tom trenutku donijela ispravnu odluku na temelju dogadaja koji su se desavali tada,ali nekako,kada vrijeme prode,te sitnice koje su tad ogromne,jer sitnice i jesu najvaznije,sitnice se smanje,prode,i onda ti to sve fakat izgleda maleno i da to nije bilo vrijedno da prekinete sve,ona ce uvijek bit moja sestra,ona nikad nece za ovo znat ni ovo procitat,ali ja s nikim nikada necu proci stvari koje sam prosla s njom.I vjecno cu joj bit zahvalna za to sve,za svaki osmijeh,svaku setnju,svaki savjet,svaku nasu zajednicku suzu,svaki zagrljaj kada mi je trebao..Jebiga. 

[tisisvestodruganecebit]

Nikad me nije pustila u svoj svijet, u život da, ali u svijet ne. Dozvolila je da budem tu, ponekad kad je njoj potrebno, a ne meni. Proslavili smo zajedno neke od njenih bitnih datuma, o kojima baš i nisam znao mnogo toga, i zašto su toliko bitni. Doživjeli smo zajedno nezaboravna sjećanja. Doživjeli smo zajedno predivne tišine u kojoj se niko od nas nije usudio da progovori nešto. Ali njen svijet, to je bilo nešto nedostižno za mene, za bilo koga. Nikad nisam znao šta misli, o čemu razmišlja i zašto je rasplaču neke pjesme. I zašto je voljela najviše od svih, baš tu jednu. Posle se nisam usudio ni da pitam, razumio je ne bih, kao što ni sama sebe više nije mogla da razumije. Kao da je uvijek bježala, od čega, više ni sama nije znala, ali je uvijek znala gdje bježi. U svoj svijet. Zatvori se, odboluje, stisne zube. ’’Tako to žene rade’’, govorila bi. Možda sam ipak previše tražio od žene koju su ovakvi kao ja povrijedili. A bila je jedina koju nikad ne bih povrijedio. I baš osoba čijeg sam svijeta htio biti dio je uništila moj svijet. Tako to ide… Sad, razumijem zašto joj je oduvijek najdraža pjesma bila:’’Ti budi daleko, ti samo budi daleko…’’ Kasno sam saznao da neke blizine umiju previše da uzmu. Uzela me je, a ostavila me bez sebe da je više nikad ne pronađem… Previše bliskosti, pa sad nemam ni nju, ni sebe.

[coldheartedgirlcold]

jHm,nakon toliko pisanja i pricanja o meni kao djevojci koja nema osjecaje i ne osjeca nista,sada sjedim i placem,placem a cak  ni kada mi suze idu necu si priznat da me nesto muci,cak i kad pisem ovaj tekst u svakom trenutku zelim se zaustavit i samo prestat pisat jer ni sama sebi ne mogu dopustit da sama sa sobom priznam kako se osjecam.Pravim se jaka,ne znam zapravo dal se pravim,mozda i jesam zaista,vjerojatno jesam kada se ovoliko dugo drzim,ali da li se drzim dobro? Koja je svrha biti jaka i uvijek nasmijana ako si iznutra slomljem,a ja jesam slomljena i mislim da mi nema popravka.Ja zaista jesam kako sam i pisala ,zahvalna na svemu sto imam,na nekim osobama,na dogadajima,na djelima cinjenima za mene.Ali ,u sustini duse,u dubini,ja samo zelim bit sretna,onako istinski ispunjena,pravog prijatelja za kojeg se ne moram bojat da ce me napustit,a kazu ako zelis pravog prijatelja,budi pravi prijatelj,a ja se stvarno trudim,ne mogu rec da sam divna,jer nisam ,imam i ja mane,ali ako nekog treba saslusat,savjetovat,uvijek cu to napravit,ali opet ne mogu ni ja koja nikada nista ne pricam i ne spominjem ocekivat da ce netko me poslusat ili savjetovat ako  ni ne kazem da me nesto muci ali onako,kada god to pokusam,dobijem odgovor ,boli te kurac,muka mi je od te rijeci,jer oni nemaju pojma kako je odvratan osjecaj kad te boli kurac,jer kad dodes u poziciju da te za puno toga boli kurac,postanes prazan,a to je odvratno,odvratno je kada osjecas a ne osjecas nista,jer ne mozes,jer ne znas,a u sustini si samo sjeban,ne mogu zavrsit ovaj tekst,ostat cu nedorecena.

[coldheartedgirlcold]

Neki dan sam napisala prijateljici nesto u stilu,znati cu da zaista volim onog decka kojemu posvetim tekst.Meni su tekstovi jako vazni i predstavljaju mene kakva zaista jesam,ispod sve maske,sve jacine,ispod svog kaosa koji se u meni dogada.I shvatila sam,davno je proslo od kako  sam napisala tekst o  jednoj jako meni vaznoj osobi.Ona ga naravno i dalje negdje cuva,moj sastav iz skole o tome na koju osobu se ponosim i kakva bi htjela biti kada odrastem.Sve sto sada jesam i sve sto sam uspjela prebrodit i sto me podizalo je  zasluzna jedino moja mama.Ne mogu rec da nisu i druge osobe bile uz mene,jesu naravno,ali svi su me nekad,kad tad izdali,sto ono,realno je ,kada ti netko znaci,moze te i povrijedit jer im time dajes tu ‘ privilegiju’,ali  ,ona nikada,uvijek je stajala onako cvrsto i ispravno kao neki svijetionik koji me uvijek vodio prema pravom putu.Nikada nije morala sjest samnom i objasnjavat mi sto moram i kako,uvijek je nekako kroz price i teme ,kroz razgovore,hrpu njih,ucila me kako trebam djelovati i prema drugima i prema sebi,kakva trebam a kakva nikada ne trebam biti.Naucila me da trebam bit zahvalna na svemu sto imam,ma sto god bilo i na kakav nacin se dogadalo da ce proc,da ne budem sebicna,da imam razumjevanja za druge i da ponekad nije sve tako kako se cini,da svatko neko svoju muku vodi,pricao o njoj ili ne,znao to on ili ne,svima je tesko na neki nacin,a ona me naucila da treba pomoc,na tom sam joj zaista zahvalna.Ne zelim biti jedna od onih koja samo prica i kritizira kako nesto ne valja a da to isto radi,ja sto kritiziram i sto ne podrzavam,sto mi nije okej,to ni ne radim.A to sam vidjela od nje.U toj dusi nema 1% zla vjerujte mi,a malo joj je vraceno za to,ali nikada nije ni trazila vise.Uvijek joj je bilo bitno da smo dobro ja i sestra,sada i nas mali braco.Cinila bi uvijek sve a i sada cini samo da nam pruzi apsolutno sve sto moze i ne 100% paznje nego 10000% ,u svakom trenutku kada god moze da nam pokaze koliko nas voli i koliko je tu za nas,da nikada necemo biti sami.Voljela bih da je nasla i oslonac u zivotu,osim nas,nekog muskarca koji ce ju zaista voljet i koji ce joj biti potpora,koji ce ju znat nasmijat i stat iza nje kada treba.Novi trud,nove obaveze,svaki dan,pogotovo oko brata malog,a i za njega,trudi se da mu osigura zivot najbolje sto moze ,da ima sve uslove sto mu je potrebno zato sto ima prepreke u razvoju,ali ,ona to podnosi,iako znam da ju to sve boli.Cijeli zivot se sama bori za sve,nebi vjerovali,al bori se sa osmijehom,rijetko ce ona pokazat kako se zaista osjeca i sta joj je u glavi,to sam vjerojatno i nasljedila od nje,zato mi je ponekad zao sto ona vidi da me nekada nesto muci,a ne moze to razumijet,ne moze mi pomoc,a zeli,ali samim time sto je uvijek tu i sto je takva kakva je ,pomogne mi,jer u teskim trenucima i u trenucima kada zaista osjecam borbu koju vodim,ona je ta koja mi daje snagu,pored same sebe,jer ponekad,kada ste nekada u kaosu kao ja,kada je u vama kaos,koliko god da ga znate kontrolirat i koliko god da ste cvrsti,nekada se umorite od toga,od nekada dosta laznih osmijeha,od pretvaranja,od svog tog zida koji si stvorite,iako ga volite,umori vas ,ali ,kada dozivite nervni slom kao ja i u tim trenucima prodete sto sam ja,to ostavi trag,ostavi posljedicu na vas i stigne vas nekad,tada se sjetim nje,sjetim se koliko sam voljena i da netko je cijeli svoj zivot posvetio meni ,osoba koja mi je i podarila zivot i prisjetim se toga i svih stvari na kojima trebam biti zahvalna i koje me cine sretnom..Svaki dan se brine za mene,cak i previse.Ali znam da kakva god prepreka se stvori ispred nas ,ispred mene,ispred nje,stojimo jedna uz drugu,tako ce i biti zauvijek.Ona je zapravo jedino sta sam i imala od obitelji,pored sestre,ostatak obitelji je disfunkcionalan i svi su me apsolutno nekad povrijedili,iznevjerili,jer znate,moja obitelj je obitelj koja gleda samo sebe i uzasno je sebicna,najbitnije je samo materijalno,tko sta ima,samo da se spusti neka druga osoba,samo da se ona prikaze boljom.A tata,volim i  tatu zaista,iako ne mogu reci da smo u dobrim odnosima,kako bi trebalo izgledati izmedu kceri i tate. On me previse puta iznevjerio takoder,ali nadam se da cu s vremenom mu oprostiti neke stvari,vjerujem da me voli,steta sta to je pogazio previse puta da bi to zaista i osjetila.Ali zivot je prekratak,zivot je samo jedan,ne treba dopustit proslosti da te vuce ,nikad ne znas kada nekoga poslijednji put cujes ili vidis,ili kada netko poslijednji put mene.Naucila me da sve sto cinim ,cinim po osjecaju i instiktu koji osjecam,da cinim dobro,ne jer zelim da mi bude uzvraceno,nego zato sto dobro zelim pruzit.Ja zelim biti pamcena po onom sto jesam i da ne izgubim sebe,zelim biti ono sto me moja mama naucila da budem,zelim biti promijena koju zelim vidjeti.Nisam stvorena da se zamaram ovim ruznim svijetom,ja imam svoj svijet. Imam te neke svoje ljude. Imam te neke svoje osmijehe. Sve u svemu,imam. Dovoljno svega. Taman za srecu.Ona me naucila sta je sreca,sta je ljubav i kako se voli,ja rijetko koga zavolim,ali koga zavolim,zaista ce to i osjetit,jer kada prodete neke stvari,jednostavno zatupite ali koliko god da mi je tesko i koliko god da ce mi biti…..Beacuse of her I will never fall.

[coldheartedgirlcold]

Neki dan sam napisala prijateljici nesto u stilu,znati cu da zaista volim onog decka kojemu posvetim tekst.Meni su tekstovi jako vazni i predstavljaju mene kakva zaista jesam,ispod sve maske,sve jacine,ispod svog kaosa koji se u meni dogada.I shvatila sam,davno sam napisala tekst o  jednoj jako meni vaznoj osobi.Ona ga naravno i dalje negdje cuva,moj sastav iz skole o tome na koju osobu se ponosim i kakva bi htjela biti kada odrastem.Sve sto sada jesam i sve sto sam uspjela prebrodit i sto me podizalo je  zasluzna jedino moja mama.Ne mogu rec da nisu i druge osobe bile uz mene,jesu naravno,ali svi su me nekad,kad tad izdali,sto ono,realno je ,kada ti netko znaci,moze te i povrijedit jer im time dajes tu ‘ privilegiju’,ali  ,ona nikada,uvijek je stajala onako cvrsto i ispravno kao neki svijetionik koji me uvijek vodio prema pravom putu.Nikada nije morala sjest samnom i objasnjavat mi sto moram i kako,uvijek je nekako kroz price i teme ,kroz razgovore,hrpu njih,ucila me kako trebam djelovati i prema drugima i prema sebi,kakva trebam a kakva nikada ne trebam biti.Naucila me da trebam bit zahvalna na svemu sto imam,ma sto god bilo i na kakav nacin se dogadalo da ce proc,da ne budem sebicna,da imam razumjevanja za druge i da ponekad nije sve tako kako se cini,da svatko neko svoju muku vodi,pricao o njoj ili ne,znao to on ili ne,svima je tesko na neki nacin,a ona me naucila da treba pomoc,na tom sam joj zaista zahvalna.Ne zelim biti jedna od onih koja samo prica i kritizira kako nesto ne valja a da to isto radi,ja sto kritiziram i sto ne podrzavam,sto mi nije okej,to ni ne radim.A to sam vidjela od nje.U toj dusi nema 1% zla vjerujte mi,a malo joj je vraceno za to,ali nikada nije ni trazila vise.Uvijek joj je bilo bitno da smo dobro ja i sestra,sada i nas mali braco.Cinila bi uvijek sve a i sada cini samo da nam pruzi apsolutno sve sto moze i ne 100% paznje nego 10000% ,u svakom trenutku kada god moze da nam pokaze koliko nas voli i koliko je tu za nas,da nikada necemo biti sami.Voljela bih da je nasla i oslonac u zivotu,osim nas,nekog muskarca koji ce ju zaista voljet i koji ce joj biti potpora,koji ce ju znat nasmijat i stat iza nje kada treba.Novi trud,nove obaveze,svaki dan,pogotovo oko brata malog,a i za njega,trudi se da mu osigura zivot najbolje sto moze ,da ima sve uslove sto mu je potrebno zato sto ima prepreke u razvoju,ali ,ona to podnosi,iako znam da ju to sve boli.Cijeli zivot se sama bori za sve,nebi vjerovali,al bori se sa osmijehom,rijetko ce ona pokazat kako se zaista osjeca i sta joj je u glavi,to sam vjerojatno i nasljedila od nje,zato mi je ponekad zao sto ona vidi da me nekada nesto muci,a ne moze to razumijet,ne moze mi pomoc,a zeli,ali samim time sto je uvijek tu i sto je takva kakva je ,pomogne mi,jer u teskim trenucima i u trenucima kada zaista osjecam borbu koju vodim,ona je ta koja mi daje snagu,pored same sebe,jer ponekad,kada ste nekada u kaosu kao ja,kada je u vama kaos,koliko god da ga znate kontrolirat i koliko god da ste cvrsti,nekada se umorite od toga,od nekada dosta laznih osmijeha,od pretvaranja,od svog tog zida koji si stvorite,iako ga volite,umori vas ,ali ,kada dozivite nervni slom kao ja i u tim trenucima prodete sto sam ja,to ostavi trag,ostavi posljedicu na vas i stigne vas nekad,tada se sjetim nje,sjetim se koliko sam voljena i da netko je cijeli svoj zivot posvetio meni ,osoba koja mi je i podarila zivot i prisjetim se toga i svih stvari na kojima trebam biti zahvalna i koje me cine sretnom..Svaki dan se brine za mene,cak i previse.Ali znam da kakva god prepreka se stvori ispred nas ,ispred mene,ispred nje,stojimo jedna uz drugu,tako ce i biti zauvijek.Ona je zapravo jedino sta sam i imala od obitelji,pored sestre,ostatak obitelji je disfunkcionalan i svi su me apsolutno nekad povrijedili,iznevjerili,jer znate,moja obitelj je obitelj koja gleda samo sebe i uzasno je sebicna,najbitnije je samo materijalno,tko sta ima,samo da se spusti neka druga osoba,samo da se ona prikaze boljom.A tata,volim i  tatu zaista,iako ne mogu reci da smo u dobrim odnosima,kako bi trebalo izgledati izmedu kceri i tate. On me previse puta iznevjerio takoder,ali nadam se da cu s vremenom mu oprostiti neke stvari,vjerujem da me voli,steta sta to je pogazio previse puta da bi to zaista i osjetila.Ali zivot je prekratak,zivot je samo jedan,ne treba dopustit proslosti da te vuce ,nikad ne znas kada nekoga poslijednji put cujes ili vidis,ili kada netko poslijednji put mene.Naucila me da sve sto cinim ,cinim po osjecaju i instiktu koji osjecam,da cinim dobro,ne jer zelim da mi bude uzvraceno,nego zato sto dobro zelim pruzit.Ja zelim biti pamcena po onom sto jesam i da ne izgubim sebe,zelim biti ono sto me moja mama naucila da budem,zelim biti promijena koju zelim vidjeti.Nisam stvorena da se zamaram ovim ruznim svijetom,ja imam svoj svijet. Imam te neke svoje ljude. Imam te neke svoje osmijehe. Sve u svemu,imam. Dovoljno svega. Taman za srecu.Ona me naucila sta je sreca,sta je ljubav i kako se voli,ja rijetko koga zavolim,ali koga zavolim,zaista ce to i osjetit,jer kada prodete neke stvari,jednostavno zatupite ali koliko god da mi je tesko i koliko god da ce mi biti…..Beacuse of her I will never fall.

[coldheartedgirlcold]

Shvatite neke stvari..Kada se naviknete na to da zavrsite uvijek povrijedeni,da vas ljudi ne shvacaju,da vam ljudi ne uzvracaju onoliko koliko znate da zasluzujete i da trebate dobit nazad,prihvatite to zaista,jer ni ne radite nesto jer zelite zahvale zar ne? Radite to jer zelite,jer mislite da tako trebate,jer pratite svoje principe,svoje instikte,ne zelite biti kao oni,zelite biti promijena koju zelite vidjeti u ovom svijetu.Jer ,ako kritiziras nesto,a radis to isto,ili ne radis apsolutno nista,opet,nisi daleko od toga kakva je vecina ljudi.Vecina ljudi je nesretna,vecina ljudi gleda samo sebe..Kazem nesretna,jer smatram da ne mozes biti jednostavno svjestan sebe,svoje okoline ,a da zaista te nije briga kako se druge osobe osjecaju.Zivimo u zaista jednom hladnom svijetu,gdje se ljudi ni na jednu minutu ne stave u poziciju druge osobe.Vjerujem da bi se vecina ljudi drugacije ponasala da samo jednom,prije nego nesto kaze ili napravi promisli,kako bi se ja osjecao da se to meni desava?Da to meni netko kaze,napravi?Znate onu izreku,sto ne zelis sebi,ne cini ni drugima,smatram da je to veoma bitna poslovica,mudra,realna...Naravno,svatko nekad nekoga povrijedi,namjerno ili ne.Smatram da jedino kada nekoga na neki nacin ‘ostetis’,a nisi svjestan da grijesis,ne mozes utjecat na to,samo to se racuna,samo tada jednostavno zapravo pustis osobu u nesto bolje,jer znas da joj bolje treba,jer ne mozes priustit to,ne mozes priustit trazeno ili ocekivano.I bez obzira na sve lose i na vecinu toksicnih ljudi,vjerujem da pored njih postoje divni ljudi,ljudi koji se brinu o drugima,koji vole sebe i druge...A i oni koji nisu takvi,nadam se da ce naci ono sto im fali..Svima vam zelim ljude da nadete pored kojih ce sve dobiti smisao ,al najbitnije da vi,koji ste izgubili sebe,pronađete sebe.

[writer-from-another-planet]

Pomislih, mozda je vrijeme da ponovo ispričam priču. Svoju. Možda i još nečiju, ko zna..   Pomislih i da nema emocije koju znam izraziti, ispoljiti. Pomislih da sam jedna od onih ravnodušnih, čije emocije čekaju da eksplodiraju.   Tu su. Skrivene iza grudnog koša. U nutrini srca, duše, čega već.    Spomenuh priču, neku, o nečemu. Najvjerovatnije o meni. Možda i o njemu. O nama.     I vi imate tog nekog ko je uzdrmao vaš svijet? Ko vam se svidio bez izgovorene riječi? Pogledom vas osvojio, osmijehom, ili samo time sto je rukom prošao kroz svoju kosu. Mozda čak i hodom, zamahom ruke. Glasom. Eto vidiš, muški rodu, nekim curama nije potrebno puno. Nisam ja vjerovala u ljubav opcenito, ne samo u ljubav na prvi pogled. Nisam vjerovala da postoji, tamo negdje neko za mene. Ma ni dan danas, ljudi moji, ja ne vjerujem u to. Ne vjerujem ni to da sam, evo sa svojih 18 godina, prvi put DOZVOLILA da mi se neko svidi. Da, dozvolila. Uvijek bi ugasila svaku iskricu, onu najmanju, koja pali vatru, odmah na pocetku. S njim to nisam mogla. Zapravo, s njim ja nisam mogla. Nisam bila. Svidio mi se, zaista jeste. Cime me privukao sebi- ne znam. Zaista ne znam. Opet, bila sam ignorisana, neprimijecena,od strane onoga cija mi je paznja trebala. Boli. Previse. Ustvari boljelo je. Preboli se vremenom. U nekoj mjeri. Manje ga je i to je bitno. Ostavis, odes, skoro zaboravis,i opet nekako dođe na tvoj put. U nekoj drugoj ulozi. U ulozi kuma. Svog najboljeg druga i one kojoj je bio prva ljubav. Prva i neuzvracena.

(via writer-from-another-planet)

[coldheartedgirlcold]

Da li se necega bojim?Što mi je toliko uznemirilo osjecaje da sam ih toliko potisnula da ih ne osjecam? Je li to neka osoba? Neki događaj?Događaj povezan sa nekom osobom.Ne znam,ne sjecam se nijedne stvari koja me ikada povrijedila,znam kakve stvari su me povrijedivale,ali ne pamtim toliko ni djelo,ni osobu,ni rijec sto me je toliko ubilo.Jel to krivi pogled neke osobe?Je li neka uvreda upucena meni?Da li je neuzvracena ljubav,prijatelja,decka,obitelji? Moja proslost je za mene zapecacena,kao da se nije desila.Ne osjecam ,samo se sjecam,donekle. Da li to znaci da sam toliko jaka da sam nastavila dalje,ili da sam u jednu ruku slaba pa sve to potisnula. Tko li bi to znao? Ali ja nemam problem s time sto sam prosla ,ako mene pitas,ja volim sto sam postala zaista.Izgradila sam se karakterno u osobu sa cvrstim stavovima,razmisljanjem vlastitim,postovanjem sebe. U jednom trenutku sam na 1 sekundu umorna od toga da budem tu za svakoga,ali opet,kome ja dopustam da bude uz mene? Ali opet i kada bude,bolje da ni nije bio,draze bi mi bilo da nije bio,jer nekako,vecina to ljudi radi radi reda, kao slusaju te a nemaju pojma o cemu pricas,kako se osjecas.Cesto sam okaraktezirana kao hladna osoba Da,istina,ne dotice me puno stvari,mozda bi me nekada trebalo biti briga ali nije.Ne dotice me toliko sreca ne dotice me ni tuga.Samo ogromna rupa u meni,crna.Ali nekad ju zaista volim.Jer ipak,to je dio mene.Ali kako je moguce da ja koja toliko ljudi zaista sam unijela svijetlo,osjecam mrak,mozda sam morala tako,da mogu prepoznat mrak u drugima,da mogu na njih prenijet nesto svijetlije,nesto sto mislim da je bolje.I zaista nikada ne cinim nesto jer zelim nesto zauvrat, niti to ocekujem od te osobe,hrpu puta osoba zapravo zaista bude nezahvalna,ali to je uredu,to samo govori o njoj, ali zanima me,da li postoje granice koliko mozes davat sebe a da ne dobivas nazad,moze li se osoba zaista toliko istrosit da na neki nacin postane prazna?Da li sam zaista toliko suza isplakala da vise ne mogu jer sam isplakala sve? Da li sam toliko bila tuzna i slomljena ?Da se ne moze vise ni slomit slomljeno? Ja ne znam ovaj odgovor. Znam trenutak kada mi se sve preokrenulo,trenutak od kad imam napade panike,ali ,što je tada bio okidač?Napadi panike nisu bas dobar znak.Ali i sto se tice njih, naucis ih kontrolirat,znas da si to ti radis,i da ti ne moze nista se desit.Samo nastavis disat,kao da se nista ne dogada,iako nekada imas osjecaj kao da su ti to zadnji uzdasi. Pitanja koja cu si sad postavit su preispitivanje mene,ne znam zasto se preispitujem kada se nikada nebi mjenjala.Ali ,zasto nisam drugacije odlucila nosit  s nekim stvarima,zasto sam bas odabrala biti ta koja ce biti jaka,koja ce sve svladavat bez da se okrene,kada me nesto povrijedi da ni slucajno se ne pozali, kada me ljudi napustaju da ni ne trepne,da zaista,ni ne trebaju mi ,tko ne treba mene ,ne trebam ni ja njega,ali opet,zar ne treba ti bit zao kad netko odlazi a znaci ti?Zar ne trebas tugovat?Ja ne znam tugovat,znam samo osjecat ovo sto osjecam i znam samo bit ljuta.A i ljutnja je emocija zar ne? Onda mozda i nisam toliko bezosjecajna. Ili je to samo ta barijera stvorena kako me nista nebi bolilo,kao nebi Ali opet ,ni ne sjecam se kada je netko otisao od mene,uvijek sam ja ta koja odlazi,vecinom,u zadnje vrijeme,tj ni nisam tamo zapravo,ljude misle da jesam,ali nisam,jer ne vide mene,pravu mene.A nije ni da se potrudim pokazat im ali jednostavno,svaki put kada sam i malo probala,nisam bila shvacena.Da li se ja zapravo bojim ne bit shvacena pa zato nista ni ne govorim?Dobro pitanje zapravo.Ili ne zelim pokazat da imam neke slabosti,navikla sam davno da ljudi to koriste jedni protiv drugih,a i da ih jednostavno nije briga.Ali ni ne treba mi to,ja sam oslonac sama sebi,ja sam zahvalna na svemu sto imam.I sada  kada mi se desavaju razni problemi i dalje ja se jako nosim s njima,i dalje sam ja ta koja sve slusa,koja unosi nadu i siri pozitivu,prica o ljubavi,prica o tome kako postoji dobri ljudi kako losi ljudi su samo nesretni ljudi.Kako je moguce da osoba koja nema toliko povjerenja u ljude,koja bukvalno ih na neki nacin odbija,s druge strane ima toliko vjere u ljude. Muka mi je od toga da ja budem ta koja povrijeduje ljude,a nije do mene sto ne dopiru do mene,sjebana stvar je kada nesto i zelis osjecat a ne mozes,a nekada prije nisam zeljela osjecat nista,samo da prestane,da sve prestane.U dubini duze znam da sam povrijedena,jakost je ponekad slabost.

[brbljivica]

Pokušali su da me navedu na razgovor, ali nisam mogla – nisam htela – ni da zucnem. Već sam se zatvarala u sebe. To je bio početak kraja za mene.

M. Dž. Arlidž -  Na tebe je red

(via

brbljivica

)

[blesava-devojka]

Verujem da nisi uopste losa osoba.

Verujem da imas osecanja. Cak verujem da si ona osoba koja duplo oseca.

Stvarno.

Mozda je malo tesko poverovati. Sada. Ali u sustini, sigurno nisi losa osoba.

Mozda si samo neko ko ce odbaciti od sebe sve sto pokusa da mu se priblizi.

Sve sto pokusa da shvati ko si, ti ces unistiti.

Jer ne das na sebe.

Kontam da je to zbog nekih tamo, koji su jednom ostavili dubok trag. Skoro sasvim pogresan.

Verujem u te tvoje oziljke, da oni kriju jednu pricu. O tebi i nekome.

I verujem da bole na promenu vremena.

Bole cak i na pomen imena. Na slusanje pesme.

I mozda, nije losa stvar da malo popustis. Dozvolis da te neko drugi otkrije, mozda da te shvati.

Losa je igra, imati masku, za koju ne znas da li mozes da opravdas.

Cak i neki od najboljih glumaca su gubili uloge, jer se u njima nisu snalazili.

Sta ako za tebe ova maska, ova uloga, nije odgovarajuca.

Sta ako se upustis skroz u tu ulogu, sta ako prihvatis tu masku u potpunosti, a na kraju shvatis da si u potpuno losoj scenografiji.

Mozda je tvoja hladnoca, previse, cak i za najvecu vatru, pa odustane od tebe, jer ne vidi kako da te zagreje.

Verujem u tebe, da mozes da se izvuces iz ovoga.

Verujem da jos uvek imas snage da se smejes, pricas nepovezano, pokusavajuci da nasmejes ljude oko sebe.

Verujem da mozes da se otvoris jos par puta, da ta skoljka, ima prelep biser.

Verujem da mozes da pustis nekog drugog da bar vidi taj biser, ne moras dozvoliti da ga uzmu, samo im dozvoli da te vide, u potpunosti. Mozda neko pozeli da ga cuva.

Mozda neko nov. Mozda da ostavis iza sebe neke davne ljude. Mozda ti treba novi pocetak.

Ja verujem da mozes da dopustis sebi, da te neko zavoli.

Verujem da ce te neko voleti bas zbog toga sto jesi.

Verujem, a verujes li ti?

[deactivated-blog]

Samo želim da kažem

Ne želim da ti budem omiljena osoba. Ili osoba oko koje ti se vrti život. Neću da ti bude do mene najviše stalo i da često moji postpuci izazivaju bol u tvojoj glavi. Nije mi bitno da ti budem na vrhu, niti da budem prva osoba koje ćeš se setiti u ponoć između dve godine. Nemoj u meni gledati ideal, niti svu tu lepotu u očima koja mi sija. Ne slušaj me kako pričam o konfetama ili zagrljajima. U njima ćeš pronaći mene i to je sam ja ali to nisam ceo ja. Ne traži mi da ti pokazujem da te volim, niti da mi je stalo. Ne očekuj od mene mnogo. Često ću te razočarati, često će izgledati kao da nisam stao iza svojih reči. Često će ti doći da me udariš, odgurneš od sebe i ne poželiš više nikada da me vidiš. Ne želim da mi budeš previše blizu. Ne želim da me grliš često iako zagrljaje volim najviše na svetu. Ne želim da mi budeš tu svaki put kad se osećam loše jer nisam navikao da mi drugi pružaju ruku dok pokušavam da ustanem. Ne želim da bodriš svaki moj dobar postupak jer ja iza toga odmah ću učiniti nešto loše iz principa. Ne želim da mi govoriš koliko me voliš i koliko ti je do mene stalo. Često ću sumnjati u tvoje reči i misliti da ih ne misliš potajno očekujući da ćeš mi sutra pokazati da zaista to misliš. Često ću ti ignorisati komplimente meni upućene ili to da me voliš. Ili ću okrenuti na šalu i reći da su to samo reči. Teraću te od sebe svaki put kad poželiš da mi se približiš. Ponekad ću želeti da budeš uporan i spustiš me na zemlju i približiš mi se jer ja sam samo jedno malo biće usplahirenog srca uplašeno da će mi bilo ko nauditi. Volim ljude ali uvek ih držim na distanci. Ne prepuštam im se do kraja iz straha. Nemoj da se ljutiš na mene. Meni lepota, novac i brojevi ništa ne znače. Sanjam o nebu, zvezdama i pažnji. Status je stvar da se mažu drugima oči. Samo želim da budem nekome bitan dovoljno da pomisli na mene povremeno. Želim da mu budem Jupiter ili Saturn u životu. Neko ko čini njegov život lepim i divnim a nije prioritet. Želim samo da me neko iskreno voli i da svaka izgovorena reč bude ono što misli. Ne volim da stvaram bol ljudima i zato nemoj dopustiti da ti ikad budem najbitniji. Slagalica uvek ima više delova.

[coldheartedgirlcold]

Trenutno se osjecam izgubljeno.Ne znam što sam tko sam ni kakva sam.A ja sam inace osoba sa svojim ja i svojim karakterom.Da li je moguce da u isto vrijeme mogu obozavat to u sto sam se izgradila i da mogu se osjecat toliko izgubljeno. Uvijek sam sretna,opustena,ali bukvalno stalno imam osjecaj kao da mi nesto fali.Valjda je to tako kad te ljudi jako povrijede i razocaraju.Kad izgubis neke osobe.Valjda ostanes bez toga dijela sebe.Ja sam se zaista pomirila s tim i prihvatila to.Naucila zivjet s tim.Nisam osoba koja se voli niti zeli zalit.Mozda u tom i je problem,sto sam si zabranila bit tuzna,zabranila si plakat….Jer u isto vrijeme,ja sam,vjeruj mi,najjaca a i najemotivnija osoba koju mozes upoznat.Ja samo to ne volim previse pokazivat.Jer uvijek kad dam najbolje od sebe,kad pokazem najbolje,kad se najvise trudim,najvise volim,uvijek zavrsi isto.Uvijek na kraju nekako ja odem a da ne odem oni bi od mene.

[coldheartedgirlcold]

Trenutno se osjecam izgubljeno.Ne znam što sam tko sam ni kakva sam.A ja sam inace osoba sa svojim ja i svojim karakterom.Da li je moguce da u isto vrijeme mogu obozavat to u sto sam se izgradila i da mogu se osjecat toliko izgubljeno. Uvijek sam sretna,opustena,ali bukvalno stalno imam osjecaj kao da mi nesto fali.Valjda je to tako kad te ljudi jako povrijede i razocaraju.Kad izgubis neke osobe.Valjda ostanes bez toga dijela sebe.Ja sam se zaista pomirila s tim i prihvatila to.Naucila zivjet s tim.Nisam osoba koja se voli niti zeli zalit.Mozda u tom i je problem,sto sam si zabranila bit tuzna,zabranila si plakat....Jer u isto vrijeme,ja sam,vjeruj mi,najjaca a i najemotivnija osoba koju mozes upoznat.Ja samo to ne volim previse pokazivat.Jer uvijek kad dam najbolje od sebe,kad pokazem najbolje,kad se najvise trudim,najvise volim,uvijek zavrsi isto.Uvijek na kraju nekako ja odem a da ne odem oni bi od mene.

[nekonepostojan]

I umorna sam, priznajem. Umorna da stalno glumim sreću i pravim se da sam uredu. Verujte mi, radoh bih prihvatila svaki zagrljaj, svaki stisak ruke. Rado bih se isplakala sa nekim, pričajući mu o svemu što me muči. Ne, ne mora ništa da mi kaže, dovoljno je da bude tu da me sasluša i zagrli. Provela bih dan šetajući sama, pored reke, i pustila misli da mi lutaju. Nasmejala bih se uspomenama, i pustila suzu kada mi naidje. Pustila bih da mi sunce greje lice, a šum reke upotpuni tišinu. I ne bih se zamarala mislima o ostatku sveta, i temama koje su naporne za mene. Udisala bih svež vazduh, i dopustila sebi da se barem jednom osetim živom.

(via nekonepostojan)

[eksplozija-duse]

Za sve one kojima emocije “ne idu od ruke”

Želim samo da ti kažem da nije problem u tebi. Osećaš. I umeš da voliš. I jednog dana ćeš nekoga toliko voleti da ti neće biti jasno odakle ti, u prošlosti, svi ti strahovi da nisi sposobna za ljubav. Naravno, možda budeš volela uzaludno. Možda budeš imala sreće pa ta prva osoba bude vredna tvoje ljubavi. Nisi ti kriva što ne gajiš emocije prema nekome, što prosto… ne možeš da osetiš nešto. Nije problem u tebi, nije čak problem ni u njima - jednostavno niste jedno za drugo, ta osoba koja ne probudi ništa u tebi nije osoba za tebe. I kažem ti, veruj mi - sve je u redu. Biće u redu. Jednog dana će tvoja ljubav nekoga učiniti najsrećnijim na svetu, samo nemoj odustati. Na zatvaraj se u kule, ne krij se iza zidina, ne zaključavaj svoja vrata. Ljubav je tu, samo čeka da budeš spremna. Strahovala sam i ja nekada davno. Ulazila u veze, izlazila iz njih, pitala se u čemu je moj problem kad ne mogu da se zaljubim ni u jednog od njih dok se, napokon, nije desilo. Praznila sam sebe vezama bez emocija, jer “to tako treba”, jer “nije normalno za devojku mojih godina da bude sama”, jer “emocije nisu baš toliko bitne”. Svašta sam slušala, svakako su me i nazivali jer sam ostajala hladna na njihove zagrljaje i reči nežnosti. Dok nije došao neko, a ja zatreperila. Dok se u meni nije pojavio neopisivi spektar emocija koji nisam ni bila svesna da posedujem! I zato veruj mi kad ti kažem - neko će već probuditi sve to što se nalazi duboko u tebi. Volećeš i voleće te i bićeš najsrećnija osoba na svetu. Ne prazni se površnim odnosima, samo sačekaj.. Sve je kako treba da bude.

[tvoje-ime-cuvamu-srcu]

“

Kada je frajer zainteresiran, javit će se prvi. Slati će ti poruke na dnevnoj bazi i to po nekoliko puta. Između svake poruke, obično ujutro i na kraju dana uslijedit će poziv. To je tako. Ako nije tako, onda je nikako. Onda nije zainteresiran. Onda njemu baš i nije stalo. Jer da je, ne bi dozvolio da prođe, ne dan, već dio u danu, a da ti se ne javi. Zaboravi na izgovore, ne tiču te se. Zauzet je? Ne, nije. Nitko nije toliko zauzet da se ne stigne javiti. Sve je stvar prioriteta. Ako se ne javlja, jasno ti je da prioritet nisi. Ostaje ti opcija. Ali nikad nemoj biti jedna od, uvijek samo jedina. Zaslužuješ sve, zašto se onda zadovoljiti polovicom?! Kad ti je do nekog stalo ideš do kraja, a ne do pola puta. I to je tako. Sve ostalo je zavaravanje. Sebe same, najviše. Ne dobivanje poruke je isto poruka. Jasna kao dan. Budi pametna.

”

[an-shh]

Da me voliš i onda kada samu sebe ne volim.

(via an-shh)