seen from China
seen from Malaysia
seen from Germany
seen from Hong Kong SAR China
seen from Türkiye
seen from China
seen from Malaysia

seen from Malaysia
seen from Egypt
seen from Egypt

seen from Netherlands
seen from China

seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Malaysia
seen from T1
seen from United States
seen from Malaysia
Ljudi u našim godinama
Ljudi u našim godinama
ulaze u ljubav oprezno,
kao neplivači u plitku vodu,
kao političari u kombinacije,
iz čistog straha od ponovnog voljenja,
iz nesigurnosti,
a oni su zanate ljubavi
već dobrano izučili
i mogli bi biti od slatke
pouke neiskusnima,
no ostaće zavatreni
a sigurni i uspravni na ulici,
međ ljudima,
samo će u hladnim noćima,
sami i prepoznati odjednom,
izaći na začuđen sneg
i glasno zaplakati.
Pero Zubac
Ne bira se ljubav kao ni smrt.
Pero Zubac
Trajmo ko da smo večni, život je ljubavni dar. Uvek će trajati reči i negde cvetati nar.
Pero Zubac, “Duša dečja”
Voleo bih znati kako se drveće u tvom dvorištu ponašalo kad si se rodila, da li je vazduh bio gust i da li se spremala kiša. Možda sam ja bio mlado drvo u tvom vrtu, odatle te tako dobro poznajem. Možda si se na mene pela i plodovima mojim lice i haljinu umrljala. Odatle te tako dobro poznajem. Možda si mi prste sekla i pravila male svirale, možda si od mog lišća niske nizala i u seni mi se nad knjigu nadnosila, za dugih leta mladosti, odatle te tako dobro poznajem.
Odatle te poznajem, Pero Zubac
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna, ti si đavo, ti si anđeo, sve sam joj govorio. Ništa mi nije verovala. Vi ste muškarci rođeni lažovi, vi ste hulje, svašta je govorila. A padale su nad Mostarom neke modre kiše... Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi mu glava, ne bi mu glava, jao, kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao, kad bih znao ko to u meni bere kajsije, još nedozrele.
Mostarske kiše - Pero Zubac
jutro je ušlo u sobu
Jutro je ušlo u sobu tvojim korakom,
otvorilo vrata balkona,
selo na stolicu,
plakalo.
Iz sna sam mogao videti ruku na zelenom licu.
Mogao sam je i dotaći.
Izašao sam na balkon.
Nikoga nije bilo.
Samo je mirisao septembar.
- Pero Zubac