V rubriki Mlado pero tokrat predstavljamo pesnico in prozaistko Vereno Gotthardt.
seen from Brazil
seen from Philippines

seen from United States

seen from France
seen from China
seen from China

seen from Malaysia
seen from China
seen from Russia
seen from China
seen from Türkiye

seen from Australia

seen from United States
seen from China

seen from Georgia

seen from Malaysia
seen from United States

seen from United States
seen from Singapore

seen from Denmark
V rubriki Mlado pero tokrat predstavljamo pesnico in prozaistko Vereno Gotthardt.
Ko je taj čovek?! Link u biografiji!!! posted on Instagram - http://bit.ly/2Ctxt0t
Srečko Kosovel • PESMI • Cankarjeva založba 1983
Gile
20 dinara (dao 30)
Sećate li se Gileta, onog prodavca koji bi me, kad me sretne na Kaleniću, dozivao “POEZIJA! POEZIJA!” E, pre neko veče me je pozvao telefonom. Nakon što me je jedno tri puta memorisao u prolazu, i nakon što sam mu svaki put sugerisao da ne beleži moje ime nego da samo stavi POEZIJA. Pozvao me je, dakle, u svoje novo skladište. A pošto smo se dogovorili, jedno triput me je zvao da potvrdimo vreme.
Gileta sam već jednom posetio u njegovom prethodnom bunkeru. Sem nekoliko naslova koje sam tad pazario, Gile mi je uvalio i kancelarijsku stolicu za 450 dinara. Nekoliko dana kasnije, zatekao me je nespremnog na Kaleniću i, pod izgovorom da se seli, utrapio mi stotinak knjiga za sto dinara (hteo je još stotinak, ali sam uspeo da se izvučem). Uvek mu se žurilo da proda! Otad ne zastajem kraj njegove tezge, da mu odjednom ne padne na pamet da objavi novu selidbu.
Bilo kako bilo, tačno u podne, Ćoka i ja smo se našli u Giletovom novom bunkeru. U podrumu jedne vračarske fensi zgrade. Ulazeći pitao sam ga: Gile ima li pacova? A on će: ima, ima, naravno: ako misliš na one ljudske! Neko mu je, dakle, iznajmio podrumsku prostoriju gde je u kutijama za banane naslagao knjižurine razvrstane po rodovima. Izneo je sto, dve stolice i pre razgledanja poslužio nas sokom.
Kao Ivica i Marica u kući od čokolade. Nismo propisno ni ušli - a Ćoka je već snimila ovog minijaturnog Srečka, blago zagovnanog. Tačno sam (buvljački nerv) znao da će dalje prevrtanje po kutijama biti uzaludno, ali ipak sam mu pristupio. Kod Gileta se najviše može naći sveprisutna lektira iz socijalističkih godina, crveni komplet Perl Bak, niz obrazovnih priručnika i romana na engleskom, dva toma vojne enciklopedije, dosta komunističke literature. Iz te gomile poezije (raznih anonimnih bednih knjižuljaka) Ćoka je izvukla i drugu knjigu koju ćemo pazariti: Nolitovo izdanje Kocbeka.
Ovo Kosovelovo izdanjce u stvari je najobimniji izbor iz njegove poezije koji trenutno imam, obimniji i od onog izdanja “Zlatni čun”, koje sam komentarisao ovde. Vinjete u knjizi je izradio Marko Pogačnik. Pozadi piše: “peta, dopolnjena izdaja; naklada 8000 izvodov”. 40.000 malih Kosovela! Da mi je saznati koja joj je bila početna cena: Sigurno neka slovenački astronomska!
Dok smo birali knjige, Gile me je pitao me je kud će s tolikom lektirom: ja sam mu odgovorio da to sada i biblioteke bacaju, a da novim obrazovnim tendencijama tadašnji autori sigurno ne bi bili po volji. Šta sam mogao još da mu kažem: da ih čuva? Zato što su sigurnije kod njega nego u najvećoj srpskoj kulturnoj ustanovi, onoj koja se slegla pored Hrama, ili onoj ruini koja se naziva Univerzitetskom bibliotekom, ili onoj takozvanoj Matici srpskoj? Šta ima Gile od toga da ih čuva? Ne plaćaju njega da se bavi čuvanjem - nego bibliotekare. A oni, pogotovo ako rade u “komercijalnim” bibliotekama, knjige šalju u rashod. Uvek se nađe razlog: niko ne pozajmljuje - oštećena - nema gde da se drži. Ali kako to da na buvljaku i u Giletovom podrumu uvek ima mesta?
U podrumu buržujske zgrade na Vračaru, dakle, Gile čuva ogromno blago koje rasprodaje po bezobrazno jeftinim cenama. Koga zanima da tuda pročeprka, neka nam se javi (FB stranica ZaSvePare), vezaćemo mu oči i uputiti ga u Giletov podrum.
9 track album
iNUESTRAS CANCIONES FAVORITAS!
Naše najljubše pesmi
za poslušanje in brezplačen prenos
PESMI, PRAVLJICE, RISANKE
youtube channel anjaespanja
Beatrice Še, še si lepa in v tajnosten smeh še so odete tvoje oči, in še te iščem po vseh poteh, čeprav ti korak moj več ne sledi. Še, še me vabijo tvoje oči, ko se poltiho, mirnó nasmehljaš, in tvoje srce resnico taji in ti molčiš, da je ne izdaš. Da, še si lepa, a tako si hladnà, , nedojetna kot vila, ki ubeži, da ne izda skrivnosti srca ‒ ali pa lovcu srce prestreli.