Aug 24, 2019
Koliko ljudi moraju da uče, dok samo dođu do uverenja da ništa ne znaju!
Uroš Predić u pismu Slavku Prediću, 15. aprila 1930. godine
seen from United Kingdom
seen from United States
seen from Czechia
seen from Australia
seen from Czechia
seen from Malaysia
seen from United States
seen from Singapore
seen from China
seen from United States
seen from Canada
seen from Netherlands
seen from Israel
seen from Saudi Arabia
seen from Australia
seen from United States
seen from United States
seen from South Africa
seen from Jordan
seen from United States
Koliko ljudi moraju da uče, dok samo dođu do uverenja da ništa ne znaju!
Uroš Predić u pismu Slavku Prediću, 15. aprila 1930. godine
Za njeno ime je vezan jedan kratak san o sreći u mojem životu. Da se je taj san ostvario, koliko bih sada bio nesrećan! Ovako, provodivši svoj vek u brizi i radu, bez jačeg podstreka, u žabokrečini usamljenog askete, sačuvao sam se od sreće i nesreće, i kadar sam samo da duboko uzdahnem, bez suza, koje ponajviše teku pod pritiskom oštećenog egoizma, neostvarene čežnje za zemaljskom srećom, gubitkom slatkih navika.
Uroš Predić u pismi Slavku Prediću, 3. septembrar 1930. godine
