pomisliš li na mene kad se sklope kazaljke? ili samo kad se obzori rumene od prolivene krvi? na dnevnom redu uvijek si prvi i voljet ću te dok me život ne smrvi. a i tada moja ljubav kucat će, a i tada bit ćeš proljeće i ja ću biti cvijeće. sve što imamo, prestati neće. pomisliš li na mene kada su ti oči snene? i kad naviru ti uspomene? pa osjetiš miris moje blizine, pa su ti u glavi nagazne mine od kojih svaku sam zaobišla i ravno u srce ti otišla. i tamo komotno se smjestila. i tvojoj duši se nasmiješila. i sve ti grijehe odriješila. pomisliš li na mene dok trag mojih usana s kože ti vene? i teške misli postaju drvene jer smo jednako sjebani, a samo tvoja ljubav treba mi. i onda patimo u tišini svoje glave, a osjećaji jedan drugog dave. nemamo ništa osim ovdje i sad, život često zna biti gad, al' nitko te ko ja neće voljet nikad.