L'essentiel est invisible pour les yeux @zeljkakoricic - Tumblr Blog

Never mind Never mind I live the life I left behind

Društvo s rastom od 1% godišnje, kao u najrazvijenijim zemljama od početka 19. stoljeća, društvo je koje se stalno dubinski obnavlja. Rast može stvoriti nove oblike nejednakosti - na primjer, bogatstvo se može izgraditi u novim sektorima djelatnosti - a ujedno smanjuje nejednakosti bogatstva iz prošlih vremena, dakle utjecaj naslijeđa.

T. Piketty: Kapital u 21. stoljeću (Godišnjim rastom od 1% društvo se duboko obnavlja)

#thomas piketty #Capital in the Twenty-First Century

Ako je privatni sustav zdravstvenog osiguranja skuplji od javnoga, a kvaliteta usluge nije zaista bolja - kako se to čini iz usporedbe SAD-a i Europe - BDP će umjetno biti precijenjen u zemljama koje se više oslanjaju na privatni sustav.

T. Piketty: Kapital u 21. stoljeću (Rast: diverzifikacija načina življenja)

#thomas piketty #Capital in the Twenty-First Century

Patrimonijalna društva iz prošlosti, s hijerarhijom uvelike determiniranom naslijeđenim bogatstvom (bilo da je riječ o tradicionalnim ruralnim društvima ili o europskim društvima 19. stoljeća) mogla su se uzdizati i opstajati samo u svijetu sporijeg rasta.

T. Piketty: Kapital u 21. stoljeću (Rast, izvor izjednačavanja sudbina)

#thomas piketty #Capital in the Twenty-First Century

Zamislimo svijet u kojem bi svatko imao desetero djece:jasno je da bi bilo bolje ne računati previše na nasljedstvo, jer bi se sve dijelilo s deset u svakoj generaciji. U takvom društvu globalna važnost nasljedstva jako se smanjuje i u najvećem broju slučaja realnije je oslanjati se na svoj rad ili na vlastitu štednju. Isto se događa kad se stanovništvo stalno obnavlja imigracijama iz drugih zemalja, kao u Americi. Kako većina useljenika stiže bez većeg bogatstva, veličina bogatstva naslijeđena od prošlih generacija relativno je ograničena u usporedbi s novim akumuliranim bogatstvom putem štednje.

T. Piketty: Kapital u 21. stoljeću (Rast, izvor izjednačavanja sudbina)

#thomas piketty #Capital in the Twenty-First Century

Povijesno iskustvo upućuje na to da je glavni mehanizam koji dovodi do konvergencije među raznim zemljama širenje znanja, i na međunarodnoj i na domaćoj razini. Drugim riječima, najsiromašniji sustižu najbogatije onoliko koliko uspijevau potići istu razinu tehnološkog znanja, kvalificiranosti i obrazovanja, a ne tako da postanu njihovo vlasništvo.

T.Piketty: Kapital u 21. stoljeću (Koje sile omogućuju konvergenciju među zemljama?)

#thomas piketty #Capital in the Twenty-First Century

Ni jedna od azijskih zemalja koje su iskusile put relativnog sustizanja najrazvijenijih zemalja, bilo da su to Japan, Koreja ili Tajvan jučer, ili Kina danas, nisu profitirale od zamašnih stranih investicija. Sve su te zemlje same financirale glavninu ulaganja u fizički kapital koji im je bio potreban, a posebno u ljudski kapital - općim podizanjem nivoa obrazovanja - za koje su sva suvremena istraživanja dokazala da objašnjava bit dugoročnog ekonomskog rasta.

Kapital u 21. stoljeću; T.Piketty (Koje sile omogućuju konvergenciju među zemljama?)

#thomas piketty #capital in the twenty-first century

U načelu, taj mehanizam po kojemu bogate zemlje posjeduju dio kapitala siromašnih može imati povoljne učinke što se tiče konvergencije. Ako bogate zemlje obiluju štednjom i kapitalom, toliko da više nema smisla graditi dodatne zgrade ili uvoditi još više strojeva u tvornice, može biti kolektivno djelotvorno da dio svoje ušteđevine investiraju u siromašne zemlje. Tako će bogate zemlje - ili barem oni koji u njima posjeduju kaptal - postići višu stopu povrata od investicija ulažući u inozemstvo, a siromašne zemlje moći ce nadoknaditi svoje kašnjenje u produktivnosti. Ova optimisticna teorija ima dvije velike mane. Prvo, sa strogo logičkog stajališta, taj mehanizam uopće ne jamči konvergenciju prihoda po glavi stanovnika na svjetskoj razini. U najboljem slučaju, on može voditi konvergenciji proizvodnje po glavi stanovnika - a i to samo pod uvjetom potpune mobilnosti kapitala, i, što je jos važnije, potpune izjednačenosti kvalificiranosti radne snage i ljudskog kapitala među zemljama, što nije lako pretpostaviti.

Kapital u 21. stoljeću; T.Piketty (Koje sile omogućuju konvergenciju među zemljama)

#thomas piketty #capital in the twenty-first century

Da rezimiramo: nejednakost u svijetu suprotstavlja zemlje u kojima je prosječni prihod po stanovniku oko 150-250 eura mjesečno (subsaharska Afrika, Indija) i one s 10 do 20 puta većim prihodom, koji doseže 2500-3000 eura po stanovniku (zapadna Europa, Sjeverna Amerika, Japan). Svjetski prosjek, koji približno odgovara razini Kine, iznosi oko 600-800 eura mjesečno.

Kapital u 21. stoljeću; T.Piketty (Svjetska nejednakost: između 150 eura i 3000 eura mjesečno)

#thomas piketty #capital in the twenty-first century

Na svjetskoj razini stanovništvo se 2012. približilo brojci od 7 milijardi, a BDP je nešto iznad 70.000 milijardi eura, iz čega proizlazi da BDP po glavi stanovnika iznosi gotovo točno 10.000 eura. Ako otpišemo 10% na deprecijaciju kapitala i podijelimo s 12, ustanovit ćemo da ta brojka odgovara visini mjesečnog prihoda od 760 eura po stanovniku, što nam možda više govori. Drugim riječima, da su svjetska proizvodnja i prihodi od nje jednako raspodijeljeni, svaki bi stanovnik planeta raspolagao prihodom od 760 eura mjesečno.

Kapital u 21. stoljeću; T.Piketty (Od kontinentalnih do regionalnih blokova)

#thomas piketty #capital in the twenty-first century

Trending Blogs

Recently Viewed Blogs

L'essentiel est invisible pour les yeux