sta to tacno radis?
Not today Justin
occasionally subtle
TVSTRANGERTHINGS
Three Goblin Art
styofa doing anything
One Nice Bug Per Day
Monterey Bay Aquarium

Janaina Medeiros

JVL
2025 on Tumblr: Trends That Defined the Year
Jules of Nature
Cosmic Funnies
Sade Olutola
i don't do bad sauce passes

Origami Around
$LAYYYTER
Sweet Seals For You, Always

JBB: An Artblog!
Alisa U Zemlji Chuda
noise dept.
seen from United States
seen from China
seen from United States

seen from United States

seen from Türkiye
seen from Germany

seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from Malaysia

seen from Australia

seen from United States
seen from Denmark
seen from Türkiye

seen from Belgium
seen from United Kingdom

seen from United Kingdom

seen from Finland

seen from Malaysia
@zodijak
sta to tacno radis?
Jebo sam ti ribu, sledeća je keva
dal da vam jebem majku majcinu pravnim il ulicnim putem, aaaaaa?
najavljujem naplatu bezobrazluka i vaš odlazak iz mog grada
Ne volim se ja eksponirat kontas
Nedostajanje je forma ljubavi,
i ljubavi nema bez nedostajanja
Svaki put ima početak i odredište,
nedostajanje je kad na početku puta
ne čežiš za odredištem,
nego o povratku na početak i prije kretanja
Svaki atom mene silno iščekuje ponovni spoj
i slatke male navike da se vrate u svakodnevnicu,
i kad bih imao sve na svijetu u ovom trenutku
koliko god nezahvalno zvučalo i to bilo
falila bi mi ti s moje desne strane
da budem rahat
od osjećaja
Da sam poluprazan
I da je dan prazan
u kojem nam se oči nisu srele
Baš dobra priča
rasti rasti moj zeleni bore
Borba je ustat i borba je zaspat
kad u mislima nosiš poneki šapat
kad u prstima od sebe skrivaš zanat
kad znaš ko ne može zbog tebe spavat
o jaka su moja leđa i figurativno i bukvalno
kad me uzjašu ko magare i jašu me na kamare
sve neki prolaznici fiktivni bi me pljuvali u facu
pa kako da stalno nekome da blagosijam sreću
medalja hrabrosti i časti svakome ko ostane,
a svi odu prije i ranije i dokažu da su me samo jahali na kamare
najgore je kad kažu da se ne brinem ništa
odmah postajem alarm, odmah osjetim požar
u biti taj izraz da se ne brineš ništa je dim
koji vidiš prije nego što bukne vatra
i po ko zna koji put gledaš kako gori
i sve nestane kao da nikada nije ni bilo
sad lijepo možeš da gradiš nešto novo,
umjetno i od betona,
ali na paljevini neće roditi biljka od Boga
još mnogo godina da prođe
a vještačka ljepota i zgrada za noć,
pa makar dodirivala i oblake
je ništa naspram cvijeta kojeg si ti zaljevao
ljubavlju svojom i pažljivo čuvao
i onda ti kažu da si lud što više voliš cvijet
nego zgradetinu koja oblake para
to ti je kao da više voliš bioničku ruku,
od one s kojom si se rodio i s kojom si prvi put grlio
Radije bih ništa nego nešto na silu
Možda ja sad sve sam zapalim
I šta sad?
Još uvijek se sjećam
Kako su mi se noge oduzimale
Kada bih te iznenadno vidjela
Kao da nikada nisu moje ni bile
Još uvijek se sjećam kako je čitav moj svijet
Propadao
Kao s neba bačen
Iako sad više nije tako
Sada sam se navikla da te viđam
I nekom bi se činilo
Da to zvuči dosadno
Ali
Ne zna niko dok ne doživi
Kako je divno stvoriti naviku
Na koju se ne možeš naviknuti
Ne znaš ni ti
Koliko je nevjerovatan za mene osjećaj
Vidjeti te
Čekati da mi dođeš u susret
Meni da dođeš
U moje ruke
U moje gnijezdo
Iščekivati te namjerno
I znati da ćeš sada
Svaki put doći
A ne pored mene proći
Doživljavati isto svaki dan
Imati isti prizor ispred sebe
Naviknuti se na tebe
A opet ne moć vjerovati
Da se stvarno ovo dešava
Noge mi se više ne oduzimaju zbog tebe
Na samo mogućnost
Kako nešto može biti između nas
Svijet se ljuljao
Jednoj djevojčici
Jer je ispred sebe na sekund
Ugledala nekog
S kim je mogla zamisliti sve
Ali nije znala kako
I kada je pravo vrijeme
Neko s kim je mogla sve zamisliti
A ništa nije doživjela
S kim je na osnovu jednog sata
Provedenog zajedno
Znala da tako može čitav život
Tada je svaki pogled na tebe
Značio uzbuna cijelog postojanja njenog
Jer je pred njom stajalo
Sve
Ili ništa
A sad je sve
Sada nema straha
Hoće li išta biti
Sada se svaka moja tajna požuda
Ostvaruje
Iz minute u minutu
Sada svaki dan živim dokaz
Da nema razloga strahu
Niti bilo kakvoj uzbuni
Sada volim glasno i jasno
Gladno i strasno
Sretno i ponosno
Sada samo želim
Da ova sigurnost
Potraje zauvijek
Nek sve ide u beskraj
Jer meni s tobom nema kraja
Ti si moj kraj
S tobom nisam morala ni započinjati
S tobom sam već bila
Tvoja sam već
I prije nego što sam nečija ćerka postala
A to mi je ovdje prva uloga bila
Ipak sam
Oduvijek
Prvenstveno tvoja
Svijet je crno-bijeli
Kažu neki
Ali meni su u očima samo neka
Bijela srcad
Osmijeh zadovoljni
Vesela djeca
Crna ljubav
Jer otkako te volim
Upijam sve tvoje
Svaki pokret
Svaku emociju
Ja sam nebo vedro
Što gledamo noćas
I svaka zvijezda na njemu
Predstavlja po jedan momenat
U kojem sam znala
Da je to to
A možeš li ih prebrojati
Ja ne mogu
Ali to su zvijezde samo za večeras
Nisam stigla sabrati utiske
I znati tačan broj puta
Kada sam se osjetila ispunjeno
A gdje su tek ostale večeri
Ima li dovoljno nebeskih tijela
Za onoliko emocija
Koliko prema tebi osjećam
Kada te pogledam u oči
Kada se sjetim da si mi napokon na dodir
Ne vrijedi ni brojati je li
Jer ćemo ostati zauvijek budni
Ali ljubav toliko opija
Da je nemoguće ne prileći
A šta ću drugo raditi
Kada te ne mogu uvijek budna voljeti
I ne moram više budna sanjati
Pa sada kada zaspim
I u snovima te tražim
Nije mi dovoljna java
Jer ako je sreća u malim stvarima
Onda moj život je jedna velika stvar
Sačinjena od najsitnijih dijelova
To su te zvijezde
To su te planete
Svaka nosi tvoje ime
Na svakoj smo mi
Sve su to razni
Paralelni univerzumi
Jer ovo nije dosta
Tebe nikad nisam sita
Zato želim još
Želim sve dok ne umrem
Zato voli me toliko jako
Da preselim od jačine
Na najljepše mjesto
Ako ću i od čega da umrem
A ja jako cijenim svoj život
Birala bih voljno da odem
Jedino ako me ljubavlju uspavaš
Tada se ne bih žalila
Jer ova se ljubav jednom rađa
Ona ne umire
Njoj je smrt nepoznanica
Kad ovakva ljubav jednom zaživi u zraku
Ona samo prelazi
Iz univerzuma u univerzum
Beskonačna energija
U crno-bijelom svijetu
Ne može postojati loš kraj, samo postoji loša izvedba
Jedino što me čuva od suicida je želja da s tobom dočekam starost i jedino što me sprečava od oplakivanja samog sebe je volja da budem bolji zbog tebe i jedino što me čini sretnim si ti i jedini zvuk koji mi ima smisla je tvoj glas i jedina uloga koja mi ima smisla je da budem tvoj i volim te iz bezbroj razloga, a najviše iz tog što s tobom mislim da za mene nije kasno.
You never get happy ending, because there is always more show. I guess until there isn't.